Primijeniti tehnike i alate odnosa s javnošću u nošenju s krizom.
Izraditi plan krizne komunikacije. Analizirati dosege krize. Koristiti
modele upravljanja kriznom komunikacijom. Vrjednovati odgovor na
krizu. Identificirati vrstu krize u odnosu na karakter institucija i
njihovih javnosti.

Coombs, T. (2023). Ongoing Crisis Communication. SAGE Publications 
Coombs, T., Holladay, S. J. (2012). The Handbook of Crisis Communication. Wiley-Blackwell 
Luecke, R., Barton, L. (2004). Crisis Management: Master the Skills to Prevent Disasters. Harvard Business School Press 
Jugo, D. (2017). Menadžment kriznog komuniciranja. Školska knjiga
Fink, S. (2013). Crisis Communications: The Definitive Guide to Managing the Message. McGraw-Hill Education – Europe

Millar, D i Heath, R. (2004). Responding to Crisis. A Rhetorical Approach to Crisis Communication. Routledge 
Coombs, T., Holladay, S. (2012). The paracrisis: The challenges created by publicly managing crisis prevention, Public Relations Review, 38(3), 408-415 
Austin, L., Jin, Y. (2017). Social Media And Crisis Communication. Explicating the Social-Mediated Crisis Communication Model. U: Dudo, A., Kahlor (Ur.), Strategic Communication. New Agendas In Communication (pp. 163-186). Routledge

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70%
nastave prema studijskom programu i izvedbenom
nastavnom planu.
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno i
izloženo seminarsko izlaganje.
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave
unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno
ostvareno na seminarskom izlaganju i na dva kolokvija.

1) Nastavne aktivnosti – seminarsko izlaganje; 1. kolokvij
(pismeni) i 2. kolokvij (pismeni).
2) Završna vježba

a) Nastavne aktivnosti – 70 % ocjene; seminarsko izlaganje – max 10%; kolokviji – max 40% ; završna vježba – max 20% 

b) Završni ispit - max 30%