Razlikovati odnose između glazbenih pojava, pravila i glazbene aktivnosti te psiholoških zakonitosti opažanja, saznanja i afektivnog reagiranja. Objasniti kako i zašto se ljudi identificiraju s glazbom koju
čuju. Povezati procese kojima ljudi percipiraju, reagiraju i stvaraju glazbu te kako. Utvrditi osnovne zakonitosti čovjekovih receptivnih i reproduktivnih te stvaralačkih procesa u kontekstu njegovih
glazbenih aktivnosti. Analizirati odnos glazbenog iskustva i ponašanja pojedinca. Prepoznati kako glazba utječe na čovjekovu fizičku, emocionalnu i socijalnu kvalitetu života. Kreirati i provesti
istraživanje iz područja psihologije glazbe. Povezati znanja iz opće psihologije, osobito kognitivne psihologije i neuropsihologije s glazbenim razvojem pojedinca.

Hallam, S., Cross, I., & Thaut, M. (Eds.). (2011). Oxford handbook of music psychology. Oxford University Press
Hallam, S. (2006). Music psychology in education. London: Institute of Education, University of London.

Peretz, I., & Zatorre, R. J. (Eds.). (2003). The cognitive neuroscience of music. OUP Oxford.
Danijel Crnković i suradnici (2020). Muzikoterapija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Powell, J. (2016). Why You Love Music: From Mozart to Metallica–the Emotional Power of Beautiful Sounds. Little, Brown
Spark.

Redovito pohađanje nastave (prisutnost na najmanje 70% nastave)
Stjecanje minimalno 35% bodova (od ukupno 100 bodova) tijekom nastave (kolokvij, seminarski rad)

Kontinuirano vrednovanje studentskog rada kroz nastavne aktivnosti
Završni pismeni ispit (minimum za prolaz na pismenom ispitu je 50% točne riješenosti)

Način stjecanja bodova:
1. Nastavne aktivnosti – 70%;
kolokvij 40%;
seminarski rad 30%;
2. Završni ispit – 30 %
Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
izvrstan (5) – 90 do 100% bodova
vrlo dobar (4) – 80 do 89,9% bodova
dobar (3) – 65 do 79,9% bodova
dovoljan (2) – 50 do 64,9% bodova
nedovoljan (1) – 0 do 49,9 % bodova