1. Razlikovati funkcionalnu mozgovnu organizaciju mentalnih funkcija. 
2. Odabrati prikladna psihodijagnostička sredstva za procjenu različitih deficita kognitivnih i izvršnih funkcija. 
3. Utvrditi specifičnosti neuropsihologijske procjene za djecu i odrasle s mozgovnim oštećenjima. 
4. Argumentirati rezultate dobivene neuropsihologijskom procjenom. 
5. Planirati postupak neuropsihologijske procjene primjeren pojedinačnom slučaju. 
6. Primijeniti etičke principe i pravila psihologijske struke pri neuropsihologijskoj procjeni.

• Galić, S. (2002). Neuropsihologijska procjena. Testovi i tehnike. Jastrebarsko: Naklada Slap.
• Lezak, MD. (2012). Neuropsychological assessment. New York: Oxford University Press.
• Reed, J., Warner-Rogers, J. (2008). Child neuropsychology. Concepts, theoryandpractice. Chichester: Wiley. 
• Sherman, E., Tan, J. i Hrabok, M. (2020). A Compendium of Neuropsychological Tests. New York: Oxford University Press.

• Sacks, O. (1998). Čovjek koji je ženu zamijenio šeširom. Hrvatski Leskovac: Kruzak.
• Blumenfeld, H. (2010). Neuroanatomy Through Clinical Cases. Sunderland, MA: Sinauer Associates.

• Redovito pohađanje nastave (prisutnost na najmanje 70% nastave)
• Stjecanje minimalno 35% bodova (od ukupno 100 bodova) tijekom nastave (kolokvij, vježbe)

• Kontinuirano vrednovanje studentskog rada kroz nastavne aktivnosti
• Završni ispit (minimum za prolaz je 50% bodova)

Način stjecanja bodova:

• Kolokvij – 30%
• Kolokvij – 30%
• Grupni rad na vježbama – 10%
• Završni ispit – 30%

Stjecanje minimalno 35% bodova (od ukupno 100% bodova) tijekom nastave

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

• izvrstan (5) – 90 do 100% bodova
• vrlo dobar (4) – 80 do 89,9% bodova
• dobar (3) – 65 do 79,9% bodova
• dovoljan (2) – 50 do 64,9% bodova
• nedovoljan (1) – 0 do 49,9 % bodova