Kolegij
Studiji
SociologijaPovijest (dvopredmetni)
Sociologija (dvopredmetni)
Studijska godina
2ISVU ID
190943ECTS
4
Glavnim je ciljem kolegija uputiti studente na razumijevanje odnosa između jezika i društva. S jedne se strane studenti upoznaju sa sociolingvistikom kao disciplinom, njezinim predmetom i metodama u istraživanjima, kao i s važnim sociolingvističkim pojmovima, dok se s druge strane upoznaju s relevantnim odabranim temama (jezik, rod i spol; jezik i dob; jezik i kontekst; jezik i politika; jezik i identitet; jezik i nacija; jezik i mediji; jezici u kontaktu; jezik i socijalni status). Pozornost je posvećena i jezičnim promjenama, posebice onima koje dolaze iz društva.
1. Opisati predmet, metode i ciljeve dijalektologije i sociolingvistike.
2. Objasniti temeljne dijalektološke i sociolingvističke pojmove.
3. Prepoznati temeljne dijalekatske i druge jezične posebnosti u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika.
4. Protumačiti odnose između jezika i određenih društvenih kategorija (npr. dobi, roda i sl.).
5. Razlikovati jezične promjene, osobito one izazvane društvenim utjecajima. 6. Provesti istraživanje manjega opsega poštivajući etičke standarde.
Galović, Filip. 2016. Hrvatska dijalektologija. (interna skripta);
Jutronić, Dunja. 1985. „Aspekti socijalne ili urbane dijalektologije“. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 24: 29–38.
Radovanović, Milorad. 2003. Sociolingvistika. Sremski Karlovci – Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
Wardhaugh, Ronald. 2010. An Introduction to Sociolinguistics. (6th edn). Oxford: Blackwell. (odabrani dijelovi).
Materijal s predavanja.
Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip (ur.). 2009. Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Zagreb: Disput
Brozović, Dalibor. 1997. „Narječja hrvatskoga jezika“. Hrvatski leksikon 2, 155–156. Zagreb: Leksikografski zavod Mirolslav Krleža
Brozović, Dalibor. 1996. „Sociolingvistika prema genetskoj i tipološkoj lingvistici“. Suvremena lingvistika 22/41–42: 87–94.
Bugarski, Ranko. 2005. Jezik i kultura. Beograd: Biblioteka XX vek. (poglavlja: „Pol i rod u jeziku“, 53–66; „Jezik i identitet“, 67–78; „Jezik i manjine“, 79–90; „Jezik se ne čuva zabranama“, 263–268)
Bugarski, Ranko. 1976. „Predmet i metode sociolingvistike“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 7–13. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije
Bugarski, Ranko. 2009. „Teorijske osnove urbane dijalektologije“. U: Evropa u jeziku, 77–102. Beograd: Biblioteka XX vek
Chambers, Jack. 1995. Sociolinguistic Theory. Oxford: Blackwell
Chambers, Jack; Trudgill, Peter; Schilling-Estes, Natalie (eds.). 2002. The Handbook of Language Variation and Change. Oxford: Blackwell
Downes, William. 1998. Language and Society. Cambridge: Cambridge University Press
Eckert, Penelope. 2000. Linguistic Variation as Social Practice. Oxford: Blackwell
Ferguson, Charles Albert. 1983. „Diglosija“. Argumenti 6/1–2: 179–186.
Fisman, Joshua A. 1978. Sociologija jezika. Interdisciplinarni društvenonaučni pristup jeziku u društvu. Sarajevo: Svjetlost
Granić, Jagoda (ur.). 2006. Jezik i mediji – jedan jezik: više svjetova. HDPL: Zagreb – Split. (odabrani članci)
Ivir, Vladimir. 1976. „Lingvistika i sociolingvistika“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 15–20. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije
Jutronić-Tihomirović, Dunja. 1989. „Međudijalekatsko sporazumijevanje i utjecaj standarda na dijalekte“. Naše teme 33/4: 701–702.
Kapović, Mate. 2004. „Jezični utjecaj velikih gradova“. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30: 97–105.
Labov, William. 2001. Principles of Linguistic Change, Volume II: Social Factors. Oxford: Blackwell
Magner, Thomas. 1983. „Gradski dijalekti u Jugoslaviji“. Argumenti 6/1–2: 187–195.
Peti-Stantić, Anita; Stanojević, Mateusz-Milan; Antunović, Goranka (ur.). 2014. Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku održanog 18. do 20. travnja 2013. u Dubrovniku. Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. (odabrani članci)
Škiljan, Dubravko. 2002. Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati. Zagreb: Golden marketing
Škiljan, Dubravko. 1988. Jezična politika. Zagreb: Naprijed
Trudgill, Peter. 2000. Sociolinguistics. An Introduction to Language and Society. London: Penguin Books
Galović, Filip. 2022. Hrvatski narodni govori. Upitnik. (U rukopisu).
Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. „Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. stoljeću“, u: Bičanić, Ante (gl. ur.). Povijest hrvatskoga jezika. 5. knjiga: 20. stoljeće – prvi dio, 525–579. Zagreb: Croatica.
1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskomu programu i izvedbenomu nastavnomu planu;
2. Uredno izvršeno samostalno istraživanje i predan pisani rad;
3. Stjecanje minimalnoga uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na dva pismena kolokvija te izvršenome samostalnome istraživanju s predanim pisanim radom.
- Nastavne aktivnosti – a) izvršeno samostalno istraživanje; b) 1. kolokvij (pismeno); c) 2. kolokvij (pismeno);
- Završni ispit.
Kontinuiranim vrednovanjem studentskoga rada dolazi se do ukupne ocjene koja je temeljena na bazi 100 bodova:
dovoljan (2) – 50-64 bodova
dobar (3) – 65-79 bodova
vrlo dobar (4) – 80-89 bodova
izvrstan (5) – 90 i više bodova
Način stjecanja bodova:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) izvršeno samostalno istraživanje – max. 30 bodova
2) 1. kolokvij – max. 20 bodova
3) 2. kolokvij – max. 20 bodova
b) Završni ispit – 30% ocjene
| VRSTA AKTIVNOSTI | ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata | UDIO OCJENE (%) |
| Pohađanje nastave | 1.2 | 0 |
| Istraživanje | 0.84 | 30 |
| Kolokvij-međuispit | 0.56 | 20 |
| Kolokvij-međuispit | 0.56 | 20 |
| Ukupno tijekom nastave | 3.16 | 70 |
| Završni ispit | 0.84 | 30 |
| UKUPNO BODOVA (nastava + zav. ispit) | 4 | 100 |
Glavnim je ciljem kolegija uputiti studente na razumijevanje odnosa između jezika i društva. S jedne se strane studenti upoznaju sa sociolingvistikom kao disciplinom, njezinim predmetom i metodama u istraživanjima, kao i s važnim sociolingvističkim pojmovima, dok se s druge strane upoznaju s relevantnim odabranim temama (jezik, rod i spol; jezik i dob; jezik i kontekst; jezik i politika; jezik i identitet; jezik i nacija; jezik i mediji; jezici u kontaktu; jezik i socijalni status). Pozornost je posvećena i jezičnim promjenama, posebice onima koje dolaze iz društva.
1. Opisati predmet, metode i ciljeve dijalektologije i sociolingvistike.
2. Objasniti temeljne dijalektološke i sociolingvističke pojmove.
3. Prepoznati temeljne dijalekatske i druge jezične posebnosti u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika.
4. Protumačiti odnose između jezika i određenih društvenih kategorija (npr. dobi, roda i sl.).
5. Razlikovati jezične promjene, osobito one izazvane društvenim utjecajima. 6. Provesti istraživanje manjega opsega poštivajući etičke standarde.
Galović, Filip. 2016. Hrvatska dijalektologija. (interna skripta);
Jutronić, Dunja. 1985. „Aspekti socijalne ili urbane dijalektologije“. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 24: 29–38.
Radovanović, Milorad. 2003. Sociolingvistika. Sremski Karlovci – Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
Wardhaugh, Ronald. 2010. An Introduction to Sociolinguistics. (6th edn). Oxford: Blackwell. (odabrani dijelovi).
Materijal s predavanja.
Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip (ur.). 2009. Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Zagreb: Disput
Brozović, Dalibor. 1997. „Narječja hrvatskoga jezika“. Hrvatski leksikon 2, 155–156. Zagreb: Leksikografski zavod Mirolslav Krleža
Brozović, Dalibor. 1996. „Sociolingvistika prema genetskoj i tipološkoj lingvistici“. Suvremena lingvistika 22/41–42: 87–94.
Bugarski, Ranko. 2005. Jezik i kultura. Beograd: Biblioteka XX vek. (poglavlja: „Pol i rod u jeziku“, 53–66; „Jezik i identitet“, 67–78; „Jezik i manjine“, 79–90; „Jezik se ne čuva zabranama“, 263–268)
Bugarski, Ranko. 1976. „Predmet i metode sociolingvistike“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 7–13. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije
Bugarski, Ranko. 2009. „Teorijske osnove urbane dijalektologije“. U: Evropa u jeziku, 77–102. Beograd: Biblioteka XX vek
Chambers, Jack. 1995. Sociolinguistic Theory. Oxford: Blackwell
Chambers, Jack; Trudgill, Peter; Schilling-Estes, Natalie (eds.). 2002. The Handbook of Language Variation and Change. Oxford: Blackwell
Downes, William. 1998. Language and Society. Cambridge: Cambridge University Press
Eckert, Penelope. 2000. Linguistic Variation as Social Practice. Oxford: Blackwell
Ferguson, Charles Albert. 1983. „Diglosija“. Argumenti 6/1–2: 179–186.
Fisman, Joshua A. 1978. Sociologija jezika. Interdisciplinarni društvenonaučni pristup jeziku u društvu. Sarajevo: Svjetlost
Granić, Jagoda (ur.). 2006. Jezik i mediji – jedan jezik: više svjetova. HDPL: Zagreb – Split. (odabrani članci)
Ivir, Vladimir. 1976. „Lingvistika i sociolingvistika“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 15–20. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije
Jutronić-Tihomirović, Dunja. 1989. „Međudijalekatsko sporazumijevanje i utjecaj standarda na dijalekte“. Naše teme 33/4: 701–702.
Kapović, Mate. 2004. „Jezični utjecaj velikih gradova“. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30: 97–105.
Labov, William. 2001. Principles of Linguistic Change, Volume II: Social Factors. Oxford: Blackwell
Magner, Thomas. 1983. „Gradski dijalekti u Jugoslaviji“. Argumenti 6/1–2: 187–195.
Peti-Stantić, Anita; Stanojević, Mateusz-Milan; Antunović, Goranka (ur.). 2014. Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku održanog 18. do 20. travnja 2013. u Dubrovniku. Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. (odabrani članci)
Škiljan, Dubravko. 2002. Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati. Zagreb: Golden marketing
Škiljan, Dubravko. 1988. Jezična politika. Zagreb: Naprijed
Trudgill, Peter. 2000. Sociolinguistics. An Introduction to Language and Society. London: Penguin Books
Galović, Filip. 2022. Hrvatski narodni govori. Upitnik. (U rukopisu).
Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. „Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. stoljeću“, u: Bičanić, Ante (gl. ur.). Povijest hrvatskoga jezika. 5. knjiga: 20. stoljeće – prvi dio, 525–579. Zagreb: Croatica.
1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskomu programu i izvedbenomu nastavnomu planu;
2. Uredno izvršeno samostalno istraživanje i predan pisani rad;
3. Stjecanje minimalnoga uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na dva pismena kolokvija te izvršenome samostalnome istraživanju s predanim pisanim radom.
- Nastavne aktivnosti – a) izvršeno samostalno istraživanje; b) 1. kolokvij (pismeno); c) 2. kolokvij (pismeno);
- Završni ispit.
Kontinuiranim vrednovanjem studentskoga rada dolazi se do ukupne ocjene koja je temeljena na bazi 100 bodova:
dovoljan (2) – 50-64 bodova
dobar (3) – 65-79 bodova
vrlo dobar (4) – 80-89 bodova
izvrstan (5) – 90 i više bodova
Način stjecanja bodova:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) izvršeno samostalno istraživanje – max. 30 bodova
2) 1. kolokvij – max. 20 bodova
3) 2. kolokvij – max. 20 bodova
b) Završni ispit – 30% ocjene
| VRSTA AKTIVNOSTI | ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata | UDIO OCJENE (%) |
| Pohađanje nastave | 1.2 | 0 |
| Istraživanje | 0.84 | 30 |
| Kolokvij-međuispit | 0.56 | 20 |
| Kolokvij-međuispit | 0.56 | 20 |
| Ukupno tijekom nastave | 3.16 | 70 |
| Završni ispit | 0.84 | 30 |
| UKUPNO BODOVA (nastava + zav. ispit) | 4 | 100 |
Glavnim je ciljem kolegija uputiti studente na razumijevanje odnosa između jezika i društva. S jedne se strane studenti upoznaju sa sociolingvistikom kao disciplinom, njezinim predmetom i metodama u istraživanjima, kao i s važnim sociolingvističkim pojmovima, dok se s druge strane upoznaju s relevantnim odabranim temama (jezik, rod i spol; jezik i dob; jezik i kontekst; jezik i politika; jezik i identitet; jezik i nacija; jezik i mediji; jezici u kontaktu; jezik i socijalni status). Pozornost je posvećena i jezičnim promjenama, posebice onima koje dolaze iz društva.
1. Opisati predmet, metode i ciljeve dijalektologije i sociolingvistike.
2. Objasniti temeljne dijalektološke i sociolingvističke pojmove.
3. Prepoznati temeljne dijalekatske i druge jezične posebnosti u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika.
4. Protumačiti odnose između jezika i određenih društvenih kategorija (npr. dobi, roda i sl.).
5. Razlikovati jezične promjene, osobito one izazvane društvenim utjecajima. 6. Provesti istraživanje manjega opsega poštivajući etičke standarde.
Galović, Filip. 2016. Hrvatska dijalektologija. (interna skripta);
Jutronić, Dunja. 1985. „Aspekti socijalne ili urbane dijalektologije“. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 24: 29–38.
Radovanović, Milorad. 2003. Sociolingvistika. Sremski Karlovci – Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
Wardhaugh, Ronald. 2010. An Introduction to Sociolinguistics. (6th edn). Oxford: Blackwell. (odabrani dijelovi).
Materijal s predavanja.
Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip (ur.). 2009. Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Zagreb: Disput
Brozović, Dalibor. 1997. „Narječja hrvatskoga jezika“. Hrvatski leksikon 2, 155–156. Zagreb: Leksikografski zavod Mirolslav Krleža
Brozović, Dalibor. 1996. „Sociolingvistika prema genetskoj i tipološkoj lingvistici“. Suvremena lingvistika 22/41–42: 87–94.
Bugarski, Ranko. 2005. Jezik i kultura. Beograd: Biblioteka XX vek. (poglavlja: „Pol i rod u jeziku“, 53–66; „Jezik i identitet“, 67–78; „Jezik i manjine“, 79–90; „Jezik se ne čuva zabranama“, 263–268)
Bugarski, Ranko. 1976. „Predmet i metode sociolingvistike“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 7–13. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije
Bugarski, Ranko. 2009. „Teorijske osnove urbane dijalektologije“. U: Evropa u jeziku, 77–102. Beograd: Biblioteka XX vek
Chambers, Jack. 1995. Sociolinguistic Theory. Oxford: Blackwell
Chambers, Jack; Trudgill, Peter; Schilling-Estes, Natalie (eds.). 2002. The Handbook of Language Variation and Change. Oxford: Blackwell
Downes, William. 1998. Language and Society. Cambridge: Cambridge University Press
Eckert, Penelope. 2000. Linguistic Variation as Social Practice. Oxford: Blackwell
Ferguson, Charles Albert. 1983. „Diglosija“. Argumenti 6/1–2: 179–186.
Fisman, Joshua A. 1978. Sociologija jezika. Interdisciplinarni društvenonaučni pristup jeziku u društvu. Sarajevo: Svjetlost
Granić, Jagoda (ur.). 2006. Jezik i mediji – jedan jezik: više svjetova. HDPL: Zagreb – Split. (odabrani članci)
Ivir, Vladimir. 1976. „Lingvistika i sociolingvistika“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 15–20. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije
Jutronić-Tihomirović, Dunja. 1989. „Međudijalekatsko sporazumijevanje i utjecaj standarda na dijalekte“. Naše teme 33/4: 701–702.
Kapović, Mate. 2004. „Jezični utjecaj velikih gradova“. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30: 97–105.
Labov, William. 2001. Principles of Linguistic Change, Volume II: Social Factors. Oxford: Blackwell
Magner, Thomas. 1983. „Gradski dijalekti u Jugoslaviji“. Argumenti 6/1–2: 187–195.
Peti-Stantić, Anita; Stanojević, Mateusz-Milan; Antunović, Goranka (ur.). 2014. Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku održanog 18. do 20. travnja 2013. u Dubrovniku. Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. (odabrani članci)
Škiljan, Dubravko. 2002. Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati. Zagreb: Golden marketing
Škiljan, Dubravko. 1988. Jezična politika. Zagreb: Naprijed
Trudgill, Peter. 2000. Sociolinguistics. An Introduction to Language and Society. London: Penguin Books
Galović, Filip. 2022. Hrvatski narodni govori. Upitnik. (U rukopisu).
Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. „Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. stoljeću“, u: Bičanić, Ante (gl. ur.). Povijest hrvatskoga jezika. 5. knjiga: 20. stoljeće – prvi dio, 525–579. Zagreb: Croatica.
1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskomu programu i izvedbenomu nastavnomu planu;
2. Uredno izvršeno samostalno istraživanje i predan pisani rad;
3. Stjecanje minimalnoga uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na dva pismena kolokvija te izvršenome samostalnome istraživanju s predanim pisanim radom.
- Nastavne aktivnosti – a) izvršeno samostalno istraživanje; b) 1. kolokvij (pismeno); c) 2. kolokvij (pismeno);
- Završni ispit.
Kontinuiranim vrednovanjem studentskoga rada dolazi se do ukupne ocjene koja je temeljena na bazi 100 bodova:
dovoljan (2) – 50-64 bodova
dobar (3) – 65-79 bodova
vrlo dobar (4) – 80-89 bodova
izvrstan (5) – 90 i više bodova
Način stjecanja bodova:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) izvršeno samostalno istraživanje – max. 30 bodova
2) 1. kolokvij – max. 20 bodova
3) 2. kolokvij – max. 20 bodova
b) Završni ispit – 30% ocjene
| VRSTA AKTIVNOSTI | ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata | UDIO OCJENE (%) |
| Pohađanje nastave | 1.2 | 0 |
| Istraživanje | 0.84 | 30 |
| Kolokvij-međuispit | 0.56 | 20 |
| Kolokvij-međuispit | 0.56 | 20 |
| Ukupno tijekom nastave | 3.16 | 70 |
| Završni ispit | 0.84 | 30 |
| UKUPNO BODOVA (nastava + zav. ispit) | 4 | 100 |