Kolegij
Studiji
KomunikologijaStudijska godina
1ISVU ID
132351ECTS
5.00
Ciljevi predmeta su sljedeći: upoznati studente s različitim granama znanosti koje se bave društvenim komunikacijama (sociologija, psihologija, semiotika, kibernetika, filozofija), objasniti temeljne pojmove i teorije komunikacija te obrazložiti značenje koje komunikacija, kako ona međuljudska tako i masovna, ima u odgojnom, kulturalnom i društvenom kontekstu suvremenoga društva.
Predmet će se baviti sljedećim sadržajima: Osnovna podjela komunikacija: intra-personalna, inter-personalna, društvena, masovna; verbalna i neverbalna. Osnove komunikacijskog procesa: pošiljatelj, poruka, kanal, primatelj, feedback, kontekst. Semiotika: sustavi značenja i proces komunikacije. Teorijske tradicije komunikacija: teorija informacije, ritualna teorija. Tehnologije, mediji i medijacije. Komunikacija i kultura. Komunikacija i edukacija.
Kdentificirati glavne značajke teorija komunikacije.
Usporediti osnovne modele komunikacijskog procesa.
Klasificirati teorijske pristupe o utjecaju medija.
Analizirati osnovne pojmove komunikologije.
Malović, S. (ur.) (2014.). Masovno komuniciranje. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.
Kunczik, M., Zipfel, A. (2006). Uvod u znanost o medijima i komunikologiju. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert.
Mataušić, J. M. (2007). Komunikacijske znanosti: znanstvene grane i nazivlje, u: Zbornik radova Znanstvenog kolokvija – Hrvatski studiji. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.
Leinert-Novosel, S. (2012.). Komunikacijski kompas. Zagreb: Plejada.
Plenković, M. (2014). Medijska komunikacija. Zagreb: Hrvatsko komunikološko društvo.
Beck, A., Bennett, P., Wall, P. (2002). Communication studies: the essential introduction. London, New York: Routledge.
Carey, J. W. (1990). Communication as culture. Essays on media and society. Boston: Unwin Hyman.
Littlejohn, S. W. (1999). Theories of Human Communication. Belmont: Wadsworth P.C.
Reardon, K. K. (1998). Interpersonalna komunikacija. Gdje se misli susreću. Zagreb: Alinea.
Fiske, J. (2002). Introduction to communication studies. London, New York: Routledge.
O’Sullivan, T. i suradnici (1994). Key concepts in communication and culture studies. London, New York: Routledge.
Umberto, E. (1973). Kultura, informacija, komunikacija. Beograd: Nolit.
Black, J., Bryant, J. (1995). Introduction to communication. Understand the past, experience the present, marvel at the future. Madison, Brown and Benchmark, 1995.
Heath, R. L., Bryant, J. (2000). Human Communication Theory and Research. London: Routledge.
Berger, C. R., Roloff, M. E., Roskos-Ewoldsen, D. R. (2010). The Handbook of Communication Science. London: Sage Publications.
Stacks, D. W., Salwen. M. B. (2009). An integrated approach to communication theory and research. London: Routledge.
Knapp, M. L., Daly, J. A. (2011). Handbook of interpersonal communication. London: Sage Publications.
Mortensen, C. D. (2007). Communication Theory. Transaction Publishers.
1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno i izloženo seminarsko izlaganje;
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskom izlaganju i na dva kolokvija.
Nastavne aktivnosti – seminarsko izlaganje; 1. kolokvij (pismeni) i 2. kolokvij (pismeni).
Završni ispit (usmeni).