1. Definirati osnovne pojmove iz teorije odnosa s javnošću.
2. Opisati povijesni tijek razvoja odnosa s javnošću.
3. Prepoznati ulogu i značaj odnosa s javnošću u suvremenom svijetu. 
4. Grupirati glavne značajke istraživanja iz područja odnosa s javnošću.
5. Predložiti vlastite modele primjene odnosa s javnošću u praksi.

1. Cutlip, S., Center, A., Broom, G. (2003). Odnosi s javnošću. MATE.
2. Cameron i sur. (2008). Public Relations Today. Pearson
3. Tench, R, Yeomans, L. (2009). Otkrivanje odnosa s javnošću. Biblioteka Print
4. Tomić, Z. (2008). Odnosi s javnošću – teorija i praksa. Synopsis.
5. 
Skoko, B. (2006). Priručnik za razumijevanje odnosa s javnošću. MPR.
    

1. Theaker, A. (2003). Priručnik za odnose s javnošću. Zagreb: HUOJ.
2. Cutlip, S., Center, A. Broom, G. (2010). Učinkoviti odnosi s javnošću. Zagreb: MATE.
3. Cottle, S. (2009). Informacije, odnosi s javnošću i moć. Zagreb: Naklada Medijska istraživanja.
4. Kesić, T. (2003). Integrirana marketinška komunikacija. Zagreb: Izdavačka kuća Opinio. 
5. O'Donnell, A. (2023). Public Relations and Communications From Theory to Practice. Routledge
6. Macnamara, J., Lwin, M., Adi, A. & Zerfass, A. (2016). ‘PESO’ media strategy shifts to ‘SOEP’: Opportunities and ethical dilemmas. Public Relations Review, 42(3), 377-385
7. Schultz, D. E. (1996). The inevitability of integrated communications. Journal of Business Research, 37(3), 139-146.
8. Verčič, D., van Ruler, B., Bütschi, G., & Flodin, B. (2001). On the definition of public relations: a European view. Public Relations Review, 27(4), 373–387.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu.
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno i izloženo seminarsko izlaganje.
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskom izlaganju i na dva kolokvija.

1) Nastavne aktivnosti – domaća zadaća
2) Seminarsko izlaganje; 1. kolokvij (pisani) i 2. kolokvij (pisani).
3) Završni ispit (pisani).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
dovoljan (2) – 50-64,9 %
dobar (3) – 65-79,9 %
vrlo dobar (4) – 80-89,9 %
izvrstan (5) – 90-100 %

Način stjecanja ocjene:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
   1) domaća zadaća – max 10%
   2) seminarsko izlaganje – max 20%;
   3) 1. kolokvij – max. 20%;
   4) 2. kolokvij – max. 20%;
b) Završni ispit max 30%
   1) Usmeni ispit – max. 30 % (za prolaz je nužno točno odgovoriti na 50 % postavljenih pitanja).

1. Definirati osnovne pojmove iz teorije odnosa s javnošću.
2. Opisati povijesni tijek razvoja odnosa s javnošću.
3. Prepoznati ulogu i značaj odnosa s javnošću u suvremenom svijetu. 
4. Grupirati glavne značajke istraživanja iz područja odnosa s javnošću.
5. Predložiti vlastite modele primjene odnosa s javnošću u praksi.

1. Cutlip, S., Center, A., Broom, G. (2003). Odnosi s javnošću. MATE.
2. Cameron i sur. (2008). Public Relations Today. Pearson
3. Tench, R, Yeomans, L. (2009). Otkrivanje odnosa s javnošću. Biblioteka Print
4. Tomić, Z. (2008). Odnosi s javnošću – teorija i praksa. Synopsis.
5. 
Skoko, B. (2006). Priručnik za razumijevanje odnosa s javnošću. MPR.
    

1. Theaker, A. (2003). Priručnik za odnose s javnošću. Zagreb: HUOJ.
2. Cutlip, S., Center, A. Broom, G. (2010). Učinkoviti odnosi s javnošću. Zagreb: MATE.
3. Cottle, S. (2009). Informacije, odnosi s javnošću i moć. Zagreb: Naklada Medijska istraživanja.
4. Kesić, T. (2003). Integrirana marketinška komunikacija. Zagreb: Izdavačka kuća Opinio. 
5. O'Donnell, A. (2023). Public Relations and Communications From Theory to Practice. Routledge
6. Macnamara, J., Lwin, M., Adi, A. & Zerfass, A. (2016). ‘PESO’ media strategy shifts to ‘SOEP’: Opportunities and ethical dilemmas. Public Relations Review, 42(3), 377-385
7. Schultz, D. E. (1996). The inevitability of integrated communications. Journal of Business Research, 37(3), 139-146.
8. Verčič, D., van Ruler, B., Bütschi, G., & Flodin, B. (2001). On the definition of public relations: a European view. Public Relations Review, 27(4), 373–387.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu.
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno i izloženo seminarsko izlaganje.
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskom izlaganju i na dva kolokvija.

1) Nastavne aktivnosti – domaća zadaća
2) Seminarsko izlaganje; 1. kolokvij (pisani) i 2. kolokvij (pisani).
3) Završni ispit (pisani).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
dovoljan (2) – 50-64,9 %
dobar (3) – 65-79,9 %
vrlo dobar (4) – 80-89,9 %
izvrstan (5) – 90-100 %

Način stjecanja ocjene:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
   1) domaća zadaća – max 10%
   2) seminarsko izlaganje – max 20%;
   3) 1. kolokvij – max. 20%;
   4) 2. kolokvij – max. 20%;
b) Završni ispit max 30%
   1) Usmeni ispit – max. 30 % (za prolaz je nužno točno odgovoriti na 50 % postavljenih pitanja).

1. Definirati osnovne pojmove iz teorije odnosa s javnošću.
2. Opisati povijesni tijek razvoja odnosa s javnošću.
3. Prepoznati ulogu i značaj odnosa s javnošću u suvremenom svijetu. 
4. Grupirati glavne značajke istraživanja iz područja odnosa s javnošću.
5. Predložiti vlastite modele primjene odnosa s javnošću u praksi.

1. Cutlip, S., Center, A., Broom, G. (2003). Odnosi s javnošću. MATE.
2. Cameron i sur. (2008). Public Relations Today. Pearson
3. Tench, R, Yeomans, L. (2009). Otkrivanje odnosa s javnošću. Biblioteka Print
4. Tomić, Z. (2008). Odnosi s javnošću – teorija i praksa. Synopsis.
5. 
Skoko, B. (2006). Priručnik za razumijevanje odnosa s javnošću. MPR.
    

1. Theaker, A. (2003). Priručnik za odnose s javnošću. Zagreb: HUOJ.
2. Cutlip, S., Center, A. Broom, G. (2010). Učinkoviti odnosi s javnošću. Zagreb: MATE.
3. Cottle, S. (2009). Informacije, odnosi s javnošću i moć. Zagreb: Naklada Medijska istraživanja.
4. Kesić, T. (2003). Integrirana marketinška komunikacija. Zagreb: Izdavačka kuća Opinio. 
5. O'Donnell, A. (2023). Public Relations and Communications From Theory to Practice. Routledge
6. Macnamara, J., Lwin, M., Adi, A. & Zerfass, A. (2016). ‘PESO’ media strategy shifts to ‘SOEP’: Opportunities and ethical dilemmas. Public Relations Review, 42(3), 377-385
7. Schultz, D. E. (1996). The inevitability of integrated communications. Journal of Business Research, 37(3), 139-146.
8. Verčič, D., van Ruler, B., Bütschi, G., & Flodin, B. (2001). On the definition of public relations: a European view. Public Relations Review, 27(4), 373–387.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu.
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno i izloženo seminarsko izlaganje.
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskom izlaganju i na dva kolokvija.

1) Nastavne aktivnosti – domaća zadaća
2) Seminarsko izlaganje; 1. kolokvij (pisani) i 2. kolokvij (pisani).
3) Završni ispit (pisani).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
dovoljan (2) – 50-64,9 %
dobar (3) – 65-79,9 %
vrlo dobar (4) – 80-89,9 %
izvrstan (5) – 90-100 %

Način stjecanja ocjene:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
   1) domaća zadaća – max 10%
   2) seminarsko izlaganje – max 20%;
   3) 1. kolokvij – max. 20%;
   4) 2. kolokvij – max. 20%;
b) Završni ispit max 30%
   1) Usmeni ispit – max. 30 % (za prolaz je nužno točno odgovoriti na 50 % postavljenih pitanja).