Identificirati osnovne značajke povijesno najznačajnijih medijskih teorija. Interpretirati teorijske perspektive važnih autora iz područja teorije medija. Kritički prosuditi učinke medijski poredovanog nasilja. Kritički vrednovati tekstove utemeljitelja komunikacijskih znanosti i istaknutih medijskih teorija.

Baran, S. J., Davis, D. K. (2009.). Mass Communication Theory. Foundations, Ferment, and Future, Cengage Learning (odabrana poglavlja); Bilić, P. (2020.). Sociologija medija. Zagreb: Jesenski i Turk.

Inglis, F. (1997). Teorija medija. Zagreb: AGM. 
Kunczik, M., Zipfel, A. (2006). Uvod u znanost o medijima i komunikologiju. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert. 
Laughey, D. (2007). Key Themes in Media Theory. New York: Open University Press.

Vuković, V. (2019.). Društveni mediji i upravljanje komunikacijama, Cetinje: Fakultet dramskih umjetnosti.; McLuhan, M., Razumijevanje medija, Zagreb, Golden marketing – Tehnička knjiga, 2008.; Ćalović, D., Uvod u teoriju medija, Beograd, Megatrend Univerzitet, 2009.; Littlejohn, S. W., Theories of Human Communication, Belmont, Wadsworth P.C., 1999.; Bryant, J., Human Communication Theory and Research, London, Routledge, 2000.; Stacks, D. W., Salwen. M. B.,  An integrated approach to communication theory and research, London, Routledge, 2009.; McQuail, D., Introduction and Overview, u:  „Communication Theory & Researc“, 2005.; Kunczik, M., Zipfel, A., Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, Zagreb, Zaklada Friedrich Ebert, 2006.; Ruggiero, T. E., Uses and gratifications theory in the 21st century, u: „Mass communication & Society“, 3 (2000) 1, 3-37.; Shanahan, J., Morgan, M., Television and its viewers: cultivation theory and research, Cambridge, Cambridge University Press, 1999.; Taylor, P. A., Harris, J., Marshal McLuhans’ understanding of the media, u: Critical theories of mass media. Then and now, Open University press, 2008. McQuail, D. (2010). McQuails Mass Communication Theory, 6th ed. London: SAGE Publications.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno i izloženo seminarsko izlaganje;
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskom izlaganju i na dva kolokvija.

1) Nastavne aktivnosti – seminarsko izlaganje; 1. kolokvij (pismeni) i 2. seminarski rad (pismeni i izlaganje).
2) Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
dovoljan (2) – 50-64,9 %
dobar (3) – 65-79,9 %
vrlo dobar (4) – 80-89,9 %
izvrstan (5) – 90 do 100 %

Način stjecanja ocjene:

a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) Kolokvij – max. 40 %;

2) Seminarski rad – max. 30 %
b) Završni ispit 
3)  Usmeni ispit – max. 30 % (za prolaz je nužno točno odgovoriti na 50 % postavljenih pitanja).