Kolegij
Studiji
PovijestPovijest (dvopredmetni)
Sociologija (dvopredmetni)
Studijska godina
3ISVU ID
97995ECTS
4
Ciljevi: Upoznati studente s dinamikom i glavnim smjerovima zapadne duhovne baštine te s međusobnim prožimanjem duhovnosti i drugih društvenih dimenzija tijekom stoljeća. Sadržaj: Novost kršćanstva sastoji se i u tome što je ponudilo čvrst okvir za razumijevanje svijeta i odnosa ljudskog bića (kršćanina) prema njemu. Iz tog razumijevanja i odnosa iznikla je specifična duhovnost koja se oslanja na Božju objavu u Isusu Kristu, kako se očituje u Isusovom propovijedanju i djelovanju a zatim kako se razvija kroz propovijedanje i djelovanje Isusovih apostola, osobito sv. Pavla. No kršćanska duhovnost crpi svoju sadržaj iz dodatnih dvaju izvora: židovske tradicije i grčke mudrosti. Tijekom stoljeća osmišljavanje svijeta događalo se na relaciji novih “ponuda” i kršćanske duhovne tradicije. Studenti će kroz kolegij biti upoznati: s duhovnom tradicijom crkvenih otaca, istočnog i zapadnog monaštva, s transformacijom duhovnoga nasljeđa novih “primitivnih” doseljenika, s duhovnošću novih redova, s intelektualnom njemačkom duhovnošću 14. st., s iberijskom duhovnošću 16. st. i modernim pokušajima duhovnog osmišljavanja svijeta. Dotaknut ćemo i najvažnije dimenzije bizantske duhovnosti, kao i protestantske.
1. Prepoznati u epohalnim dosezima pojedinih duhovnih pravaca određenog povijesnog razdoblje kvalitativne civilizacijske iskorake u dimenziji svevremene stečevine s trajnim potencijalom suvremene aktualizacije. 2. Prepoznati specifičnost ljudske duhovne stvarnosti u dimenziji judeokršćanske tradicije i kulture kao i u dimenziji utjecaja kršćanske duhovnosti u kulturnim, političkim i umjetničkim zasadama zapadne kulture. 3. Prepoznati temeljnu srodnost katoličanstva, protestantizma i pravoslavlja u izvorištu duhovnih izraza, označavajući i njihove osnovne specifične razlike. 4. Naznačiti na znanstveno diferencirani način razine historiografskog fakticiteta i nadnaravne (objaviteljske) sastavnice pri analizi duhovnih fenomena u povijesti kršćanstva. 5. Identificirati specifičnu kvalitetu doprinosa duhovnih velikana povijesti koji će življenjem Evanđelja istovremeno promovirati dostojanstvo ljudske osobe, više kulture, suživota u različitosti i izgradnju mira među narodima. 6. Prezentirati zadane dijelove sadržaja u okviru pregledno napisane teme seminarskog rada
I. A. Matanić, Uvod u duhovnost, Zagreb 1994.; Ch. Benke, Mala povijest kršćanske duhovnosti, Zagreb, 2012; T. Z. Tenšek, Asketsko–monaška Obvezna duhovnost otačkog razdoblja. Počeci i razvoj kršćanskog asketizma i monaštva do svetog Benedikta, Zagreb 2003.; N. Vukoja, Povijest novovjeke duhovnosti, Zagreb 2004.; E. Benz, Duh i život Istočne crkve, Zagreb 2003.
Franjo, Radost evanđelja (Evangelii gaudium), Zagreb 2014. (br. 1.-49.); G. Walter, Fenomenologija mistike, Split 1985.; Aurelije Augustin, Ispovijesti, Zagreb 2010.; Sveti Atanazije, Život svetog Antuna Pustinjaka, Zagreb 1985.; Z. Tenšek, Redovnička pravila (Pravilo sv. Benedikta), Zagreb 1985.; Eckhart, Knjiga božanske utjehe, Zagreb 1989.; Sv. Ignacije Loyolski, Načela duhovnosti (Duhovne vježbe), Split 2008.; Sv. Ivan od Križa, Tamna noć, Split 1997.; Sv. Terezija Avilska, Zamak duše, Zagreb 1985.; Sv. Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, Zagreb 2005.; Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, Zagreb 2008.; M. Kardamakis, Pravoslavna duhovnost, Hilandar 1996.; Jones C., Wainwright G., Yarnold SJ, E. (ur.), The Study of Spirituality Oxford University Press 1986.
Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana i prihvaćena pismena verzija seminarskog rada;
Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.
1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; kolokvij (pismeni);
2. Završni ispit – pismeno-usmeni; kratki test te odmah potom usmeni dio ispita, podrazumijeva se kao jedan ispitni termin
Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
dovoljan (2) – 50–64,9% dobar (3) – 65–79,9% vrlo dobar (4) – 80–89,9% izvrstan (5) – 90% i više
Način stjecanja ocjene:
a) Nastavne aktivnosti – 70 % ocjene
seminarske obveze – 30% kolokvij – 30%
aktivnost na nastavi – 10%
b) Završni ispit – nosi 30% ocjene; jedinstvena ocjena testa i usmenog dijela ispita
pismeno-usmeni; kratki test te odmah potom usmeni dio ispita, podrazumijeva se kao jedan ispitni termin
VRSTA AKTIVNOSI. ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata. UDIO OCJENE (%)
Pohađanje nastave. 1.2 0
Kolokvij-međuispit 0.85 30
Seminarski rad 0.85 30
Aktivnost na nastavi0. 3 10
Ukupno tijekom nastave 3.2 70
Završni ispit 0.8 30
UKUPNO BODOVA 4 100
(nastava+zav.ispit)
Ciljevi: Upoznati studente s dinamikom i glavnim smjerovima zapadne duhovne baštine te s međusobnim prožimanjem duhovnosti i drugih društvenih dimenzija tijekom stoljeća. Sadržaj: Novost kršćanstva sastoji se i u tome što je ponudilo čvrst okvir za razumijevanje svijeta i odnosa ljudskog bića (kršćanina) prema njemu. Iz tog razumijevanja i odnosa iznikla je specifična duhovnost koja se oslanja na Božju objavu u Isusu Kristu, kako se očituje u Isusovom propovijedanju i djelovanju a zatim kako se razvija kroz propovijedanje i djelovanje Isusovih apostola, osobito sv. Pavla. No kršćanska duhovnost crpi svoju sadržaj iz dodatnih dvaju izvora: židovske tradicije i grčke mudrosti. Tijekom stoljeća osmišljavanje svijeta događalo se na relaciji novih “ponuda” i kršćanske duhovne tradicije. Studenti će kroz kolegij biti upoznati: s duhovnom tradicijom crkvenih otaca, istočnog i zapadnog monaštva, s transformacijom duhovnoga nasljeđa novih “primitivnih” doseljenika, s duhovnošću novih redova, s intelektualnom njemačkom duhovnošću 14. st., s iberijskom duhovnošću 16. st. i modernim pokušajima duhovnog osmišljavanja svijeta. Dotaknut ćemo i najvažnije dimenzije bizantske duhovnosti, kao i protestantske.
1. Prepoznati u epohalnim dosezima pojedinih duhovnih pravaca određenog povijesnog razdoblje kvalitativne civilizacijske iskorake u dimenziji svevremene stečevine s trajnim potencijalom suvremene aktualizacije. 2. Prepoznati specifičnost ljudske duhovne stvarnosti u dimenziji judeokršćanske tradicije i kulture kao i u dimenziji utjecaja kršćanske duhovnosti u kulturnim, političkim i umjetničkim zasadama zapadne kulture. 3. Prepoznati temeljnu srodnost katoličanstva, protestantizma i pravoslavlja u izvorištu duhovnih izraza, označavajući i njihove osnovne specifične razlike. 4. Naznačiti na znanstveno diferencirani način razine historiografskog fakticiteta i nadnaravne (objaviteljske) sastavnice pri analizi duhovnih fenomena u povijesti kršćanstva. 5. Identificirati specifičnu kvalitetu doprinosa duhovnih velikana povijesti koji će življenjem Evanđelja istovremeno promovirati dostojanstvo ljudske osobe, više kulture, suživota u različitosti i izgradnju mira među narodima. 6. Prezentirati zadane dijelove sadržaja u okviru pregledno napisane teme seminarskog rada
I. A. Matanić, Uvod u duhovnost, Zagreb 1994.; Ch. Benke, Mala povijest kršćanske duhovnosti, Zagreb, 2012; T. Z. Tenšek, Asketsko–monaška Obvezna duhovnost otačkog razdoblja. Počeci i razvoj kršćanskog asketizma i monaštva do svetog Benedikta, Zagreb 2003.; N. Vukoja, Povijest novovjeke duhovnosti, Zagreb 2004.; E. Benz, Duh i život Istočne crkve, Zagreb 2003.
Franjo, Radost evanđelja (Evangelii gaudium), Zagreb 2014. (br. 1.-49.); G. Walter, Fenomenologija mistike, Split 1985.; Aurelije Augustin, Ispovijesti, Zagreb 2010.; Sveti Atanazije, Život svetog Antuna Pustinjaka, Zagreb 1985.; Z. Tenšek, Redovnička pravila (Pravilo sv. Benedikta), Zagreb 1985.; Eckhart, Knjiga božanske utjehe, Zagreb 1989.; Sv. Ignacije Loyolski, Načela duhovnosti (Duhovne vježbe), Split 2008.; Sv. Ivan od Križa, Tamna noć, Split 1997.; Sv. Terezija Avilska, Zamak duše, Zagreb 1985.; Sv. Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, Zagreb 2005.; Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, Zagreb 2008.; M. Kardamakis, Pravoslavna duhovnost, Hilandar 1996.; Jones C., Wainwright G., Yarnold SJ, E. (ur.), The Study of Spirituality Oxford University Press 1986.
Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana i prihvaćena pismena verzija seminarskog rada;
Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.
1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; kolokvij (pismeni);
2. Završni ispit – pismeno-usmeni; kratki test te odmah potom usmeni dio ispita, podrazumijeva se kao jedan ispitni termin
Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
dovoljan (2) – 50–64,9% dobar (3) – 65–79,9% vrlo dobar (4) – 80–89,9% izvrstan (5) – 90% i više
Način stjecanja ocjene:
a) Nastavne aktivnosti – 70 % ocjene
seminarske obveze – 30% kolokvij – 30%
aktivnost na nastavi – 10%
b) Završni ispit – nosi 30% ocjene; jedinstvena ocjena testa i usmenog dijela ispita
pismeno-usmeni; kratki test te odmah potom usmeni dio ispita, podrazumijeva se kao jedan ispitni termin
VRSTA AKTIVNOSI. ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata. UDIO OCJENE (%)
Pohađanje nastave. 1.2 0
Kolokvij-međuispit 0.85 30
Seminarski rad 0.85 30
Aktivnost na nastavi0. 3 10
Ukupno tijekom nastave 3.2 70
Završni ispit 0.8 30
UKUPNO BODOVA 4 100
(nastava+zav.ispit)
Ciljevi: Upoznati studente s dinamikom i glavnim smjerovima zapadne duhovne baštine te s međusobnim prožimanjem duhovnosti i drugih društvenih dimenzija tijekom stoljeća. Sadržaj: Novost kršćanstva sastoji se i u tome što je ponudilo čvrst okvir za razumijevanje svijeta i odnosa ljudskog bića (kršćanina) prema njemu. Iz tog razumijevanja i odnosa iznikla je specifična duhovnost koja se oslanja na Božju objavu u Isusu Kristu, kako se očituje u Isusovom propovijedanju i djelovanju a zatim kako se razvija kroz propovijedanje i djelovanje Isusovih apostola, osobito sv. Pavla. No kršćanska duhovnost crpi svoju sadržaj iz dodatnih dvaju izvora: židovske tradicije i grčke mudrosti. Tijekom stoljeća osmišljavanje svijeta događalo se na relaciji novih “ponuda” i kršćanske duhovne tradicije. Studenti će kroz kolegij biti upoznati: s duhovnom tradicijom crkvenih otaca, istočnog i zapadnog monaštva, s transformacijom duhovnoga nasljeđa novih “primitivnih” doseljenika, s duhovnošću novih redova, s intelektualnom njemačkom duhovnošću 14. st., s iberijskom duhovnošću 16. st. i modernim pokušajima duhovnog osmišljavanja svijeta. Dotaknut ćemo i najvažnije dimenzije bizantske duhovnosti, kao i protestantske.
1. Prepoznati u epohalnim dosezima pojedinih duhovnih pravaca određenog povijesnog razdoblje kvalitativne civilizacijske iskorake u dimenziji svevremene stečevine s trajnim potencijalom suvremene aktualizacije. 2. Prepoznati specifičnost ljudske duhovne stvarnosti u dimenziji judeokršćanske tradicije i kulture kao i u dimenziji utjecaja kršćanske duhovnosti u kulturnim, političkim i umjetničkim zasadama zapadne kulture. 3. Prepoznati temeljnu srodnost katoličanstva, protestantizma i pravoslavlja u izvorištu duhovnih izraza, označavajući i njihove osnovne specifične razlike. 4. Naznačiti na znanstveno diferencirani način razine historiografskog fakticiteta i nadnaravne (objaviteljske) sastavnice pri analizi duhovnih fenomena u povijesti kršćanstva. 5. Identificirati specifičnu kvalitetu doprinosa duhovnih velikana povijesti koji će življenjem Evanđelja istovremeno promovirati dostojanstvo ljudske osobe, više kulture, suživota u različitosti i izgradnju mira među narodima. 6. Prezentirati zadane dijelove sadržaja u okviru pregledno napisane teme seminarskog rada
I. A. Matanić, Uvod u duhovnost, Zagreb 1994.; Ch. Benke, Mala povijest kršćanske duhovnosti, Zagreb, 2012; T. Z. Tenšek, Asketsko–monaška Obvezna duhovnost otačkog razdoblja. Počeci i razvoj kršćanskog asketizma i monaštva do svetog Benedikta, Zagreb 2003.; N. Vukoja, Povijest novovjeke duhovnosti, Zagreb 2004.; E. Benz, Duh i život Istočne crkve, Zagreb 2003.
Franjo, Radost evanđelja (Evangelii gaudium), Zagreb 2014. (br. 1.-49.); G. Walter, Fenomenologija mistike, Split 1985.; Aurelije Augustin, Ispovijesti, Zagreb 2010.; Sveti Atanazije, Život svetog Antuna Pustinjaka, Zagreb 1985.; Z. Tenšek, Redovnička pravila (Pravilo sv. Benedikta), Zagreb 1985.; Eckhart, Knjiga božanske utjehe, Zagreb 1989.; Sv. Ignacije Loyolski, Načela duhovnosti (Duhovne vježbe), Split 2008.; Sv. Ivan od Križa, Tamna noć, Split 1997.; Sv. Terezija Avilska, Zamak duše, Zagreb 1985.; Sv. Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, Zagreb 2005.; Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, Zagreb 2008.; M. Kardamakis, Pravoslavna duhovnost, Hilandar 1996.; Jones C., Wainwright G., Yarnold SJ, E. (ur.), The Study of Spirituality Oxford University Press 1986.
Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana i prihvaćena pismena verzija seminarskog rada;
Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.
1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; kolokvij (pismeni);
2. Završni ispit – pismeno-usmeni; kratki test te odmah potom usmeni dio ispita, podrazumijeva se kao jedan ispitni termin
Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
dovoljan (2) – 50–64,9% dobar (3) – 65–79,9% vrlo dobar (4) – 80–89,9% izvrstan (5) – 90% i više
Način stjecanja ocjene:
a) Nastavne aktivnosti – 70 % ocjene
seminarske obveze – 30% kolokvij – 30%
aktivnost na nastavi – 10%
b) Završni ispit – nosi 30% ocjene; jedinstvena ocjena testa i usmenog dijela ispita
pismeno-usmeni; kratki test te odmah potom usmeni dio ispita, podrazumijeva se kao jedan ispitni termin
VRSTA AKTIVNOSI. ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata. UDIO OCJENE (%)
Pohađanje nastave. 1.2 0
Kolokvij-međuispit 0.85 30
Seminarski rad 0.85 30
Aktivnost na nastavi0. 3 10
Ukupno tijekom nastave 3.2 70
Završni ispit 0.8 30
UKUPNO BODOVA 4 100
(nastava+zav.ispit)
Ishodi učenja
Studenti se osposobljavaju razumijevati fenomen zapadne duhovnosti u njenoj povijesnoj, teološkoj, kulturalnoj i civilizacijskoj ucijepljenosti u tkivo zapadnih društava od antičkih vremena do suvremenog doba. Upoznaju se s osnovnim pravcima, protagonistima, pokretima i literarnom baštinom što pomaže razumjeti i cjelokupnu duhovnu i društvenu povijest Zapada kao i svih društava koja su povijesno ulazila u suodnos s europskom baštinom.