Kolegij
Studiji
PovijestKomunikologija
Psihologija
Sestrinstvo
Sociologija
Povijest (dvopredmetni)
Sociologija (dvopredmetni)
Sestrinstvo
Studijska godina
1ISVU ID
174435ECTS
4
Poznato je da su mjesni govori (govori pojedinih naselja) jezično blago u Hrvata, odnosno da su dijelom identiteta i neraskidivom sastavnicom hrvatske kulture, stoga ih je važno upoznati, osvijestiti njihovu vrijednost, njegovati ih i očuvati. Studenti se u okviru kolegija, nakon što se susretnu s dijalektologijom kao jezikoslovnom disciplinom, upoznaju s temeljnim jezičnim posebnostima triju hrvatskih narječja, na osnovi čega će moći samostalno prepoznati i razlikovati temeljne jezične osobine pojedinih dijalektalnih tekstova i zvučnih zapisa hrvatskih mjesnih govora, kao što će moći opaziti i razaznati dijalekatske osobine u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika. U skladu s navedenim isti će biti osposobljeni i za samostalno terensko prikupljanje dijalektološke građe manjega opsega, čime će se izravno upoznati s pojedinim govorom, odnosno s kulturnom baštinom određenoga kraja. U sklopu se kolegija također skreće pažnja na važan fenomen hrvatske dijalektalne književnosti, a jedan je od iznimno bitnih ciljeva razvijanje i jačanje svijesti o značaju i bogatstvu hrvatskih mjesnih govora, koji su dijelom identiteta, a kroz koje se čuva tradicija, običaji i brojni drugi vidovi kulturne baštine.
1. Objasniti predmet, metode i ciljeve dijalektologije te osnovne termine iz područja dijalektologije.
2. Opisati temeljne jezične posebnosti hrvatskih narječja.
3. Razlikovati temeljne jezične posebnosti pojedinih dijalektnih tekstova i zvučnih zapisa, kao i dijalektne posebnosti u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika.
4. Razviti svijest o vrijednosti i bogatstvu hrvatskih mjesnih govora, kao i o njegovanju hrvatske kulturne baštine.
5. Provesti istraživanje manjega opsega poštivajući etičke standarde.
Brozović, Dalibor. 1997. Narječja hrvatskoga jezika. U: Hrvatski leksikon 2, 155–156. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža;
Brozović, Dalibor; Ivić, Pavle. 1988. Narječja. U: Jezik, srpskohrvatski/ hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, 54–99. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža;
Galović, Filip. 2016. Hrvatska dijalektologija. (interna skripta);
Hraste, Mate. 1959. Metodologija ispitivanja naših dijalekata. Jezik 8/3–4: 71–81;
Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. stoljeću. U: Bičanić, Ante (gl. ur.). Povijest hrvatskoga jezika. 5. knjiga: 20. stoljeće – prvi dio, 525–579. Zagreb: Croatica.
Materijali s kolegija.
Brozović, Dalibor. 1952. O uvjetima za nastanak i razvoj dijalektalne poezije. Hrvatsko kolo 7–8: 463–467.
Finka, Božidar. 1973. Naputak za ispitivanje i obrađivanje čakavskih govora. Hrvatski dijalektološki zbornik 3: 5–76.
Galović, Filip. 2016. Čakavština od srednjega vijeka do dijalektalne književnosti i današnjih dana. U: Zbornik radova. Literarno-likovno-filmski natječaj Gradske knjižnice Kaštela ‘Kaštelanske štorije 2015./2016.‘, 7–11. Kaštela: Gradska knjižnica Kaštela.
Galović, Filip. 2024. Hrvatski narodni govori. Upitnik. (U rukopisu).
Ivšić, Stjepan. 1936. Jezik Hrvata kajkavaca. Ljetopis JAZU 48: 47–88.
Lisac, Josip. 2012. Dvije strane medalje. Dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku. Split: Književni krug. (odabrani dijelovi)
Lisac, Josip. 2003. Hrvatska dijalektologija 1. – Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. (odabrani dijelovi)
Lisac, Josip. 2009. Hrvatska dijalektologija 2. – Čakavsko narječje. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. (odabrani dijelovi)
Lončarić, Mijo. 1996. Kajkavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga. (odabrani dijelovi)
Lukežić, Iva. 2012. Zajednička povijest hrvatskih narječja. 1. Fonologija. Zagreb – Rijeka –Čavle: Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine
Lukežić, Iva. 2015. Zajednička povijest hrvatskih narječja. 2. Morfologija. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine
Moguš, Milan. 1977. Čakavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga
Radić, Antun. 1997. Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu. Zagreb: Dom i svijet. (reprint)
Zečević, Vesna. 2000. Hrvatski dijalekti u kontaktu. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Vitez, Zorica; Muraj, Aleksandra (ur.). 2001. Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb – Barbat: Galerija Klovićevi dvori – Institut za etnologiju i folkloristiku
1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskomu programu i izvedbenomu nastavnomu planu;
2. Uredno izvršeno istraživanje;
3. Stjecanje minimalnoga uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno na temelju kolokvija, samostalnoga rada i uredno izvršenoga istraživanja.
Nastavne aktivnosti – a) kolokvij; b) samostalni rad; c) uredno izvršeno istraživanje;
Završni ispit.
Kontinuiranim vrednovanjem studentskoga rada dolazi se do ukupne ocjene koja je temeljena na bazi 100 bodova:
dovoljan (2): 50 – 64 bodova;
dobar (3): 65 – 79 bodova;
vrlo dobar (4): 80 – 89 bodova
izvrstan (5): 90 i više bodova.
Način stjecanja bodova:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) istraživanje – max. 30 bodova; 2) kolokvij – max. 30 bodova; 3) samostalni rad – max. 10 bodova
b) Završni ispit – 30% ocjene
VRSTA AKTIVNOSTI | ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata | UDIO OCJENE (%) |
Pohađanje nastave | 1.2 | 0 |
Istraživanje | 0.84 | 30 |
Samostalni rad | 0.28 | 10 |
Kolokvij-međuispit | 0.84 | 30 |
Ukupno tijekom nastave | 3.16 | 70 |
Završni ispit | 0.84 | 30 |
UKUPNO BODOVA (nastava + zav. ispit) | 4 | 100 |
Poznato je da su mjesni govori (govori pojedinih naselja) jezično blago u Hrvata, odnosno da su dijelom identiteta i neraskidivom sastavnicom hrvatske kulture, stoga ih je važno upoznati, osvijestiti njihovu vrijednost, njegovati ih i očuvati. Studenti se u okviru kolegija, nakon što se susretnu s dijalektologijom kao jezikoslovnom disciplinom, upoznaju s temeljnim jezičnim posebnostima triju hrvatskih narječja, na osnovi čega će moći samostalno prepoznati i razlikovati temeljne jezične osobine pojedinih dijalektalnih tekstova i zvučnih zapisa hrvatskih mjesnih govora, kao što će moći opaziti i razaznati dijalekatske osobine u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika. U skladu s navedenim isti će biti osposobljeni i za samostalno terensko prikupljanje dijalektološke građe manjega opsega, čime će se izravno upoznati s pojedinim govorom, odnosno s kulturnom baštinom određenoga kraja. U sklopu se kolegija također skreće pažnja na važan fenomen hrvatske dijalektalne književnosti, a jedan je od iznimno bitnih ciljeva razvijanje i jačanje svijesti o značaju i bogatstvu hrvatskih mjesnih govora, koji su dijelom identiteta, a kroz koje se čuva tradicija, običaji i brojni drugi vidovi kulturne baštine.
1. Objasniti predmet, metode i ciljeve dijalektologije te osnovne termine iz područja dijalektologije.
2. Opisati temeljne jezične posebnosti hrvatskih narječja.
3. Razlikovati temeljne jezične posebnosti pojedinih dijalektnih tekstova i zvučnih zapisa, kao i dijalektne posebnosti u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika.
4. Razviti svijest o vrijednosti i bogatstvu hrvatskih mjesnih govora, kao i o njegovanju hrvatske kulturne baštine.
5. Provesti istraživanje manjega opsega poštivajući etičke standarde.
Brozović, Dalibor. 1997. Narječja hrvatskoga jezika. U: Hrvatski leksikon 2, 155–156. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža;
Brozović, Dalibor; Ivić, Pavle. 1988. Narječja. U: Jezik, srpskohrvatski/ hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, 54–99. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža;
Galović, Filip. 2016. Hrvatska dijalektologija. (interna skripta);
Hraste, Mate. 1959. Metodologija ispitivanja naših dijalekata. Jezik 8/3–4: 71–81;
Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. stoljeću. U: Bičanić, Ante (gl. ur.). Povijest hrvatskoga jezika. 5. knjiga: 20. stoljeće – prvi dio, 525–579. Zagreb: Croatica.
Materijali s kolegija.
Brozović, Dalibor. 1952. O uvjetima za nastanak i razvoj dijalektalne poezije. Hrvatsko kolo 7–8: 463–467.
Finka, Božidar. 1973. Naputak za ispitivanje i obrađivanje čakavskih govora. Hrvatski dijalektološki zbornik 3: 5–76.
Galović, Filip. 2016. Čakavština od srednjega vijeka do dijalektalne književnosti i današnjih dana. U: Zbornik radova. Literarno-likovno-filmski natječaj Gradske knjižnice Kaštela ‘Kaštelanske štorije 2015./2016.‘, 7–11. Kaštela: Gradska knjižnica Kaštela.
Galović, Filip. 2024. Hrvatski narodni govori. Upitnik. (U rukopisu).
Ivšić, Stjepan. 1936. Jezik Hrvata kajkavaca. Ljetopis JAZU 48: 47–88.
Lisac, Josip. 2012. Dvije strane medalje. Dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku. Split: Književni krug. (odabrani dijelovi)
Lisac, Josip. 2003. Hrvatska dijalektologija 1. – Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. (odabrani dijelovi)
Lisac, Josip. 2009. Hrvatska dijalektologija 2. – Čakavsko narječje. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. (odabrani dijelovi)
Lončarić, Mijo. 1996. Kajkavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga. (odabrani dijelovi)
Lukežić, Iva. 2012. Zajednička povijest hrvatskih narječja. 1. Fonologija. Zagreb – Rijeka –Čavle: Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine
Lukežić, Iva. 2015. Zajednička povijest hrvatskih narječja. 2. Morfologija. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine
Moguš, Milan. 1977. Čakavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga
Radić, Antun. 1997. Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu. Zagreb: Dom i svijet. (reprint)
Zečević, Vesna. 2000. Hrvatski dijalekti u kontaktu. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Vitez, Zorica; Muraj, Aleksandra (ur.). 2001. Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb – Barbat: Galerija Klovićevi dvori – Institut za etnologiju i folkloristiku
1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskomu programu i izvedbenomu nastavnomu planu;
2. Uredno izvršeno istraživanje;
3. Stjecanje minimalnoga uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno na temelju kolokvija, samostalnoga rada i uredno izvršenoga istraživanja.
Nastavne aktivnosti – a) kolokvij; b) samostalni rad; c) uredno izvršeno istraživanje;
Završni ispit.
Kontinuiranim vrednovanjem studentskoga rada dolazi se do ukupne ocjene koja je temeljena na bazi 100 bodova:
dovoljan (2): 50 – 64 bodova;
dobar (3): 65 – 79 bodova;
vrlo dobar (4): 80 – 89 bodova
izvrstan (5): 90 i više bodova.
Način stjecanja bodova:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) istraživanje – max. 30 bodova; 2) kolokvij – max. 30 bodova; 3) samostalni rad – max. 10 bodova
b) Završni ispit – 30% ocjene
VRSTA AKTIVNOSTI | ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata | UDIO OCJENE (%) |
Pohađanje nastave | 1.2 | 0 |
Istraživanje | 0.84 | 30 |
Samostalni rad | 0.28 | 10 |
Kolokvij-međuispit | 0.84 | 30 |
Ukupno tijekom nastave | 3.16 | 70 |
Završni ispit | 0.84 | 30 |
UKUPNO BODOVA (nastava + zav. ispit) | 4 | 100 |
Poznato je da su mjesni govori (govori pojedinih naselja) jezično blago u Hrvata, odnosno da su dijelom identiteta i neraskidivom sastavnicom hrvatske kulture, stoga ih je važno upoznati, osvijestiti njihovu vrijednost, njegovati ih i očuvati. Studenti se u okviru kolegija, nakon što se susretnu s dijalektologijom kao jezikoslovnom disciplinom, upoznaju s temeljnim jezičnim posebnostima triju hrvatskih narječja, na osnovi čega će moći samostalno prepoznati i razlikovati temeljne jezične osobine pojedinih dijalektalnih tekstova i zvučnih zapisa hrvatskih mjesnih govora, kao što će moći opaziti i razaznati dijalekatske osobine u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika. U skladu s navedenim isti će biti osposobljeni i za samostalno terensko prikupljanje dijalektološke građe manjega opsega, čime će se izravno upoznati s pojedinim govorom, odnosno s kulturnom baštinom određenoga kraja. U sklopu se kolegija također skreće pažnja na važan fenomen hrvatske dijalektalne književnosti, a jedan je od iznimno bitnih ciljeva razvijanje i jačanje svijesti o značaju i bogatstvu hrvatskih mjesnih govora, koji su dijelom identiteta, a kroz koje se čuva tradicija, običaji i brojni drugi vidovi kulturne baštine.
1. Objasniti predmet, metode i ciljeve dijalektologije te osnovne termine iz područja dijalektologije.
2. Opisati temeljne jezične posebnosti hrvatskih narječja.
3. Razlikovati temeljne jezične posebnosti pojedinih dijalektnih tekstova i zvučnih zapisa, kao i dijalektne posebnosti u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika.
4. Razviti svijest o vrijednosti i bogatstvu hrvatskih mjesnih govora, kao i o njegovanju hrvatske kulturne baštine.
5. Provesti istraživanje manjega opsega poštivajući etičke standarde.
Brozović, Dalibor. 1997. Narječja hrvatskoga jezika. U: Hrvatski leksikon 2, 155–156. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža;
Brozović, Dalibor; Ivić, Pavle. 1988. Narječja. U: Jezik, srpskohrvatski/ hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, 54–99. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža;
Galović, Filip. 2016. Hrvatska dijalektologija. (interna skripta);
Hraste, Mate. 1959. Metodologija ispitivanja naših dijalekata. Jezik 8/3–4: 71–81;
Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. stoljeću. U: Bičanić, Ante (gl. ur.). Povijest hrvatskoga jezika. 5. knjiga: 20. stoljeće – prvi dio, 525–579. Zagreb: Croatica.
Materijali s kolegija.
Brozović, Dalibor. 1952. O uvjetima za nastanak i razvoj dijalektalne poezije. Hrvatsko kolo 7–8: 463–467.
Finka, Božidar. 1973. Naputak za ispitivanje i obrađivanje čakavskih govora. Hrvatski dijalektološki zbornik 3: 5–76.
Galović, Filip. 2016. Čakavština od srednjega vijeka do dijalektalne književnosti i današnjih dana. U: Zbornik radova. Literarno-likovno-filmski natječaj Gradske knjižnice Kaštela ‘Kaštelanske štorije 2015./2016.‘, 7–11. Kaštela: Gradska knjižnica Kaštela.
Galović, Filip. 2024. Hrvatski narodni govori. Upitnik. (U rukopisu).
Ivšić, Stjepan. 1936. Jezik Hrvata kajkavaca. Ljetopis JAZU 48: 47–88.
Lisac, Josip. 2012. Dvije strane medalje. Dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku. Split: Književni krug. (odabrani dijelovi)
Lisac, Josip. 2003. Hrvatska dijalektologija 1. – Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. (odabrani dijelovi)
Lisac, Josip. 2009. Hrvatska dijalektologija 2. – Čakavsko narječje. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. (odabrani dijelovi)
Lončarić, Mijo. 1996. Kajkavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga. (odabrani dijelovi)
Lukežić, Iva. 2012. Zajednička povijest hrvatskih narječja. 1. Fonologija. Zagreb – Rijeka –Čavle: Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine
Lukežić, Iva. 2015. Zajednička povijest hrvatskih narječja. 2. Morfologija. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine
Moguš, Milan. 1977. Čakavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga
Radić, Antun. 1997. Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu. Zagreb: Dom i svijet. (reprint)
Zečević, Vesna. 2000. Hrvatski dijalekti u kontaktu. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Vitez, Zorica; Muraj, Aleksandra (ur.). 2001. Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svjetova i epoha. Zagreb – Barbat: Galerija Klovićevi dvori – Institut za etnologiju i folkloristiku
1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskomu programu i izvedbenomu nastavnomu planu;
2. Uredno izvršeno istraživanje;
3. Stjecanje minimalnoga uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno na temelju kolokvija, samostalnoga rada i uredno izvršenoga istraživanja.
Nastavne aktivnosti – a) kolokvij; b) samostalni rad; c) uredno izvršeno istraživanje;
Završni ispit.
Kontinuiranim vrednovanjem studentskoga rada dolazi se do ukupne ocjene koja je temeljena na bazi 100 bodova:
dovoljan (2): 50 – 64 bodova;
dobar (3): 65 – 79 bodova;
vrlo dobar (4): 80 – 89 bodova
izvrstan (5): 90 i više bodova.
Način stjecanja bodova:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) istraživanje – max. 30 bodova; 2) kolokvij – max. 30 bodova; 3) samostalni rad – max. 10 bodova
b) Završni ispit – 30% ocjene
VRSTA AKTIVNOSTI | ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata | UDIO OCJENE (%) |
Pohađanje nastave | 1.2 | 0 |
Istraživanje | 0.84 | 30 |
Samostalni rad | 0.28 | 10 |
Kolokvij-međuispit | 0.84 | 30 |
Ukupno tijekom nastave | 3.16 | 70 |
Završni ispit | 0.84 | 30 |
UKUPNO BODOVA (nastava + zav. ispit) | 4 | 100 |