1.Protumačiti pojam hrvatske pisane kulture i uočiti njezinu jedinstvenost unatoč kulturnoj policentričnosti, odnosno latinskom i bizantskom ishodištu i utjecaju; 2. Uvidjeti povijesne okolnosti preuzimanja latinice i latinskog jezika kao i nastanka glagoljice i hrvatske ćirilice i hrvatskostaroslavenskog jezika te utvrditi njihov odnos prema naslijeđenim ishodišnim jezicima i pismima; 3. Razlikovati, povezati i usporediti tri jezika i tri pisma hrvatske srednjovjekovne kulture i odrediti njihovu vremensko-prostornu rasprostranjenost; 4. Objasniti razvoj i razlikovati osobine i tipove hrvatskog latiničkog, glagoljičkog i ćiriličkog pisma, uočiti složenost pisanja posebnih hrvatskih glasova latinskim pismom te procijeniti premoć i osobitu važnost glagoljaške sastavnice; 5. Steći potrebne vještine za čitanje, transkripciju i transliteraciju izabranih hrvatskih ranih latiničkih, glagoljičkih i ćiriličkih tekstova te za osnovnu književno-jezičnu analizu tih tekstova; 6. Prepoznati i opisati najvažnije spomenike hrvatske pisane kulture od 8. stoljeća do 16. stoljeća nastale na latinici, glagoljici i hrvatskoj ćirilici te prosuditi njihovu kulturno-povijesnu vrijednost; 7. Prikupiti stručnu i znanstvenu literaturu; 8. Napisati jasan i strukturiran pisani rad; 9. Održati jasno i strukturirano usmeno izlaganje; 10. Pridržavati se etičkih načela u radu.

S. Damjanović, Hrvatski srednjovjekovni tekstovi: tri pisma i tri jezika, Zg, 2010. (https://glagoljica.hr); J. Bratulić, S. Damjanović, Hrvatska pisana kultura. 1. svezak: VIII. – XVII. stoljeće, Veda, Križevci, Zg, 2005.: 11-40; Hrvatska i Europa, sv. II. Srednji vijek i renesansa, ŠK, Zg, 2000.: 169-223; 289-297; 299-316, 483-493; Povijest hrvatskoga jezika. 1. knjiga: srednji vijek, Croatica, Zg, 2009. (gl. ur. A. Bičanić) (www.croatica.hr): 9-57; 107-217.

J. Bratulić, Leksikon hrvatske glagoljice, Minerva, Zg, 1995., 5-65; S. Damjanović, Slovo iskona, MH, Zg, 2020.: 49-63; 205-307; Filologija, br. 62, Zg, 2014.; B. Fučić, Hrvatski glagoljski i ćirilički natpisi, Hrvatska i Europa I. Srednji vijek (VII. – XVII. stoljeće). Rano doba hrvatske kulture, ŠK, Zg, 1997., 259-283; E. Hercigonja, Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, MH, Zg, 2006.; Hrvatska revija, br. 4, Zg, 2012.; A. Kapetanović, Hrvatska srednjovjekovna latinica, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 31, 2005.; R. Katičić, Litterarum studia, MH, Zg, 1998.; R. Katičić, S. P. Novak, Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske, SNL, Zg, 1988.; A. Nazor, Knjiga o hrvatskoj glagoljici. „Ja slovo znajući govorim…“ Erazmus naklada, Zg, 2008.; M. Šimić, Jezik srednjovjekovnih kamenih natpisa iz Hercegovine, Sarajevo, 2009.; D. Malić, Najstariji hrvatski latinički spomenici (do sredine 15. stoljeća), HAZU, Zg, 2004.; D. Malić, Crkvenoslavenska jezična tradicija u hrvatskim latiničkim rukopisima 14. stoljeća, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik 18, 1992.; M. Moguš, J. Vončina, Latinica u Hrvata. Radovi zavoda za slavensku filologiju 11; B. Zelić-Bućan, Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, Split, 2000.; M. Žagar, Uvod u glagoljsku paleografiju 1, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zg, 2013

Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;

Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljena diskusija te predana i prihvaćena pisana verzija seminarskog rada;

Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskim obvezama, samostalnom radu i  kolokviju.

1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; samostalan rad, 1. kolokvij (pismeni);

      2. Završni ispit (usmeni).