Sinjska alka je sa svojom tristogodišnjom, praktički neprekinutom, autentičnom tradicijom jedinstvena u cijeloj Europi. Ona je dio europske tradicije osuvremenjenih viteških igara, koji su postepeno nestali. U svojoj biti riječ je o viteškom, vojničkom natjecanju u gađanju kopljem u malen obruč s konja u punom galopu. Najstariji
dokument o Alci potječe iz 1784. godine. Obično se Alka trči jednom u godini, a rijetko u važnim prigodama i dva puta. Datum trčanja se kroz povijest mijenjao. Statutom iz 1902. određeno je da se trči u kolovozu. Od samog početka, Alka je vezana uz Čudotvornu Gospu Sinjsku, čijoj su milosti branitelji pripisali pobjedu nad Osmanlijama. Tako je bilo sve do završetka Drugog svjetskog rata, kada joj je komunistička vlast oduzela sve vjerske komponente. Prema riječima Marka Grčića, Alka je istodobno lokalna, nacionalna i europska viteška igra. Lokalna je zato što čuva ratničke tradicije svijeta unutarnje Dalmacije i slavi konkretnu pobjedu; nacionalna zato što je, zahvaljujući modernim medijima, postala jedan od važnih nacionalnih simbola prošlosti hrvatskoga naroda u njegovoj stoljetnoj borbi za slobodu; europska je zato što u sebi povezuje iskustva suživota domaćega stanovništva u sastavu tadašnjih političkih cjelina u kojima je hrvatski narod živio: Mletačke Republike, Habsburške Monarhije, monarhijske i komunističke Jugoslavije, sve do moderne Republike Hrvatske. Zahvaljujući svojoj vrijednosti, ona je u svim tim državnim formacijama bila državna ustanova, a ne puka lokalna folklorna priredba. Zbog svojih povijesnih, kulturnih, etnografskih i drugih specifičnosti Sinjska alka je dobila niz vrijednih priznanja. Po međunarodnim mjerilima, 1979. proglašena je pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije, 2010. uvrštena je na UNESCO-v popis spomenika nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a 2012. proglašena je najboljom kulturnom manifestacijom u Hrvatskoj.