1. Prepoznati osobitosti čakavskog, kajkavskog i štokavskog književnog jezika i uočiti njihovo postupno svođenje na tri narječja jedinstvenog općehrvatskog književnog jezika; 2. Prepoznati i objasniti na čemu se temeljilo i oblikovalo jedinstvo hrvatskog knjiženog jezika i koje su osobitosti njegova povijesnog razvoja; 3. Steći potrebne vještine za samostalnu interpretaciju i analizu temeljnih jezikoslovnih djela kojima se normirao hrvatski književni jezik; 4. Primijeniti stečene spoznaje o procesu hrvatske jezične standardizacije u sagledavanju suvremenog stanja hrvatskog jezika; 5. Uvidjeti potencijal cjelokupnog baštinjenog jezičnog blaga iz predstandardnog razdoblja za daljnji razvoj hrvatskog književnog jezika; 6. Prikupljati stručnu i znanstvenu literaturu; 7. Napisati jasan i strukturiran pismeni rad; 8. Održati jasno i strukturirano usmeno izlaganje; 9. Pridržavati se etičkih načela u radu.

R. Katičić, Hrvatski jezik, Zagreb 2013. (izabrana poglavlja); M. Moguš, Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb ¹1993, ²1995, ³2009.; Z. Vince, Putovima hrvatskoga književnog jezika, Zagreb 2002. (izabrana poglavlja)

S. Babić, Tisućljetni jezik naš hrvatski, Velika Gorica 1991. , str. 1-220; D. Brozović, Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda, Zagreb 2006., str. 83-279; D. Brozović, Povijest hrvatskoga književnog i standardnoga jezika, Zagreb 2008.; R. Katičić, Na kroatističkim raskrižjima, Zagreb 2008., str. 153-263.; S. Krasić, Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću – Hrvatski među šest svjetskih jezika, Zagreb 2004.; S. Krasić, Počelo je u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskoga jezika u XVII. stoljeću, Dubrovnik 2009.; Hrvatska pisana kultura. Izbor djela pisanih latinicom, glagoljicom i ćirilicom od VIII. do XXI. stoljeća, sv. 1-3. Križevci 2005., 2007., 2008.; Lj. Jonke, Književni jezik u teoriji i praksi., Zagreb 1965.; Lj. Jonke, Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća, Zagreb 1971.; B. Oczkow, Hrvati i njihov jezik (poljsko izdanje 2006., hrvatski prijevod 2010); Povijest hrvatskog jezika, Ante Bičanić (ur.). sv. 1-6., Zagreb 2011.-2019.; M. Samardžija, Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb 2004.; J. Vončina, Jezičnopovijesne rasprave, Zagreb 1979.; http://ihjj.hr/iz-povijesti-hrvatskoga-jezika/#event-iz-povijesti-hrvatskoga-jezika

Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu.

Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljena diskusija te predana i  prihvaćena pismena verzija seminarskog rada.

Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.

Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; 1. kolokvij; 2. kolokvij (pismeni); Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

dovoljan (2)     50 – 64,9% bodova
dobar (3)           65 – 79,9% bodova
vrlo dobar (4)   80 – 89,9% bodova
izvrstan (5)       90% i više bodova

a)  Nastavne aktivnosti:    70% ocjene

1. seminarske obveze    30%

2. kolokvij    20%

3. kolokvij    20%

b) Završni ispit:  30% ocjene (za prolaz je nužno riješiti 50% ispita); usmeni ispit    30%