Rimsko pravo u povijesti europskog sveučilišnog razvoja predstavlja najstariju znanstvenu disciplinu. Pregledom aktualnih reformskih procesa na većini europskih sveučilišta ova disciplina i dalje zauzima nezaobilaznu polazišnu odrednicu u osnovama europskih pravnih studija. Moderni pravni sustavi u svijetu su baštinili temeljne institute rimskog prava, a osobito u najvažnijim pravnim kodifikacijama. Strukturalna pravna terminologija, načini pravnog argumentiranja i tumačenja, s pregledom evolutivnih promjena, a posebno ekonomskih, filozofskih i političkih uzroka, osobito recipiranih institucija rimskog prava (stvarno i obvezno pravo) – predstavljaju nezaobilazne elemente pravne edukacije modernog pravnika.
Definirati pojam, podjelu, sustav i značenje rimskog prava kao temelja (europskog) prava;
Analizirati temeljne pojmove/institute pojedinih grana prava i vrjednovati elemente njihova sadržajnog povezivanja;
Usporediti rimski civilni i pretorski sustav pravnog razmišljanja i argumentirati razloge njihove povezanosti;
Analizirati vertikalu i sadržajnu inventivnost promjena značajki rimskog prava osoba, stvarnog, obveznog, nasljednog i postupovnog prava u kronološkim razdobljima rimske pravne povijesti;
Razlikovati ulogu postojećih/mogućih čimbenika u pravnopovijesnom okviru izvora pojedinih pravnih instituta;
Argumentirati dimenziju (rimskog) sustava pravne zaštite u problematici materijalnopravnog definiranja pojedinih stvarnopravnih instituta i obveznopravnih odnosa;
Povezati analizu pravnih rješenja i kontekst njihove rimske geneze s okvirom suvremene primjene;
Analizirati praktični pravni problem argumentiranim fokusom na relevantne sadržajne elemente i značajke funkcionalnog povezivanja tematskih cjelina.
Horvat, M., Petrak, M. (2022). Rimsko pravo. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu;
Šarac, M., Lučić, Z. (2011). Rimsko privatno pravo. Split: Naklada Bošković.
Karlović, T. (2017). Liber casuum: Priručnik za vježbe iz rimskog obveznog prava. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu;
Romac, A. (1973). Izvori rimskog prava. Zagreb: Informator.
Na sveučilišnim prijediplomskim i diplomskim studijima pravo pristupa završnom ispitu iz kolegija ostvaruje redoviti student koji je ispunio sve propisane nastavne obveze iz kolegija: a) prisutnost na najmanje 70% nastavnih sati; stjecanje minimalnog uspjeha od 50% ocjene iz kolegija tijekom nastave.
Studenti su obvezni redovito pohađati nastavu, aktivno sudjelovati u radu izvršavanjem postavljenih zadataka na nastavi i izvan nje kroz sudjelovanje u raspravama i u obliku pismenih sažetaka seminarskih tema i pisanja seminarskoga rada. Ispit se polaže u pisanoj i usmenoj formi.
Bodovi unutar kolegija ostvaruju se kroz kontinuirano praćanje i ocjenjivanje rada studenata, kako slijedi:
10/100 bodova studenti ostvaruju kroz aktivnost u nastavi (rješavanje zadataka, domaće zadaće, izrade shema, poznavanje rimskih pravnih regula i dr.);
10/100 bodova studenti ostvaruju kroz izradu seminarskog rada/prezentacije na unaprijed utvrđenu temu;
50/100 bodova studenti ostvaruju u okviru kolokvija (uvod u rimsko pravo, rimska pravna povijest, recepcija rimskog prava, pravo osoba - osobno i obiteljsko pravo, stvarno pravo, opći dio obveznog prava);
30/100 bodova studenti ostvaruju u okviru usmenog završnog ispita (posebni dio obveznog prava, nasljedno pravo, rimski civilni proces)
Raspodjela unutar europskog sustava prijenosa bodova, a u svezi s ukupnim opterećenjem studenata koje iznosi 6 ECTS bodova, veže se uz ostvarivanje:
0,6 ECTS kroz aktivnosti u nastavi;
0,6 ECTS kroz izradu i prezentaciju samostalnog istraživačkog rada;