1. Primijeniti potrebna znanja iz pomoćnih povijesnih znanosti.
2. Prikupljati i klasificirati stručnu i znanstvenu literaturu i istraživati izvore u arhivima i knjižnicama, muzejima i drugim ustanovama. 
3. Analizirati i interpretirati izvore, znanstvenu i stručnu literaturu.
4. Prezentirati jasno i strukturirano složeno usmeno izlaganje.
5. Voditi argumentirane rasprave te postavljati poticajna pitanja za raspravu.
6. Primijeniti stečene vještine za nastavak studija, samostalan rad i druge oblike stručnog usavršavanja u kontekstu cjeloživotnog učenja. 

V. Stipetić, N. Vekarić, Povijesna demografija Hrvatske, Zagreb 2004. (odabrana poglavlja); M. Bertoša, „Matične knjige – arhivsko vrelo o demografskim previranjima predindustrijske Europe“, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci XLI-XLII (2000): 315-352.; B. Zmajić, Heraldika, sfragistika, genealogija, veksikologija. Rječnik heraldičkog nazivlja, Zagreb 1996. (odabrana poglavlja); Jakov Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi Zagreb, 1985. (odabrana poglavlja).

Arhivsko gradivo i zbirke izvora za analizu i diskusiju bit će dostavljene polaznicima na početku akademske godine. 

Dopunska literatura sugerirat će se polaznicima seminara sukladno odabranoj temi eseja.  

Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;

Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana i prihvaćena pisana verzija rada (esej)

Stjecanje minimalnog uspjeha od 50% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.

Nastavne aktivnosti – analiza primjera izvornoga gradiva i diskusija, rad na izvorima, esej 

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

dovoljan (2) – 50–64,9%
dobar (3) – 65–79,9%
vrlo dobar (4) – 80–89,9%
izvrstan (5) – 90% i više

Način stjecanja ocjene:

analiza gradiva i diskusija – 30%

rad na izvorima – 20%

esej – 50%