1. Razlikovati glavne sociološke pristupe i relevantne autore u proučavanju ideologije, napretka i vrijednosti.

2. Izdvojiti sadržaj i relevantnost pojmova u sociološkome istraživanju i proučavanju društvene zbilje te u njima prisutne normativne i empirijske momente.

3. Prepoznati njihovu interakciju u civilnoj, političkoj i ekonomskoj sferi društva.

4. Povezati niz suvremenih društvenih pitanja s tematikom ideologije, napretka i vrijednosti (npr. latentni sukob ideologija, antagonizam vrijednosti, znanost i ideologija), ideologija i istraživačkih radnih zadataka na razini kolegija.

1. Mannheim, K. (2007). Ideologija i utopija. Zagreb: Jesenski i Turk.
2. Kalanj, R. (2010). Ideologija, utopija, moć. Zagreb: Jesenski i Turk.
3. Ravlić, S. (2013). Svjetovi ideologije. Uvod u političku ideologiju. Podgorica-Zagreb: CID-Politička kultura.
4. Kalanj, R. (1994). Modernost i napredak. Zagreb: Antibarbarus.
5. Taguieff, P.-A. (2004). Le sens du progres. Une approche historique et philosophique. Paris: Flammarion.
6. Joas, H. (1997). Wie entstehen die Werte. Frankfurt: Suhrkamp. = Joas, H. (2000). The genesis of values. University of Chicago Press.
7. Pavao VI. (1967). Populorum progressio. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
8. Baumann, Z. (2011). Tekuća modernost. Zagreb: Pelago.
9. Barbić, J. (ur.) (2012). Vrijednosti suvremenog društva: Hrvatska u XXI. stoljeću: Okrugli stol održan 20. ožujka 2012. u palači Akademije u Zagrebu. Zagreb:HAZU.
10. Weber, M. (2013). Vlast i politika. Zagreb: Jesenski i Turk.
11. Simmel, G. (2004). Filozofija novca. Novi Sad: Izdavačka knjižara Zorana Stojanovića.
12. Durkheim, E. (2012). Sociologija i filozofija. Zagreb: Jesenski i Turk.;
13. Tocqueville, A. de. (1995). O demokraciji u Americi. Zagreb: Informator, Fakultet političkih znanosti.
14. Marx, K. (1979). Filozofsko-politički spisi. Zagreb: Liber 1979.
15. Habermas, J. (1986). Tehnika i znanost kao ideologija, Zagreb: Školska knjiga 1986.
16. Matić, D. (1990). „Vrijednosti kao predmet sociološke znanosti“, Revija za sociologiju, vol. 21, br. 3, 517-525.

1. Baudrillard, J. (2001). Simulacija i zbilja. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
2. Bauman, Z. (2009). Postmoderna etika. Zagreb: AGM.
3. Beck, U. (2011). Svjetsko rizično društvo: u potrazi za izgubljenom sigurnošću. Novi Sad: Akademska knjiga.
4. Elias, N. (1996). O procesu civilizacije: Sociogenetska i psihogenetska istraživanja. Zagreb: Antibarbarus. 
6. Foucault, M. (1994). Znanje i moć. Zagreb: Nakladni zavod Globus;
7. Fromm, E. (2004). Imati ili biti? Zagreb: Izvori Marcuse, H. (1989).
Čovjek jedne dimenzije: rasprave o ideologiji razvijenog industrijskog
društva. Sarajevo: Veselin Masleša.
8. Mead, G. H., (2003), Um, osoba i društvo sa stajališta socijalnog
biheviorista, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
9. Zeman, Z. (2004). Autonomija i odgođena apokalipsa: sociologijske teorije
modernosti i modernizacije. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
10. Weber, M. (1989). Metodologija društvenih nauka. Zagreb: Globus.
 

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu.
2. Uredno izvršene seminarske obveze – prema pravilima pripremljeni i u dogovorenom terminu odrađeni seminarski zadatci; seminarski rad (esej), 10 kartica teksta.
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 posto tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvarenih na pismenim kolokvijima i pravovremeno odrađenim seminarskim zadacima.

1. Kontinuirano vrednovanje studentskoj rada kroz nastavne aktivnosti (seminarsko izlaganje i dva pisana kolokvija)
2. Završni ispit (pismeni)