Kolegij
Pojam, struktura i funkcija komunikacije. Čovjek kao biće komunikacije. Egzistencija i komunikacija. Različite razine komunikacije. Egzistencijalna i objektivna komunikacija. Dijaloška i monološka komunikacija. Komunikacija i zajednica. Etika komunikacije kao stožer pravednog društva. Komunikacija i mediji. Sokrat. Platon. Aristotel. Karl Jaspers. Martin Buber. Karl-Otto Apel. Jürgen Habermas.
Usporediti različita teorijska objašnjenja i razine komunikacije iz filozofske perspektive. Opisati pojam, strukturu i funkciju komunikacije pod filozofskim vidom. Analizirati medijske učinke na odnos između ljudske egzistencije i komunikacije. Prepoznati odnose između filozofije komunikacije i etike te kritički vrednovati etičnost interpersonalne i javne komunikacije. Kreirati i stimulirati nove obrasce komunikacije u području filozofije za djecu. Analizirati i sintetizirati doprinose različitih autora filozofskom promišljanju komunikacije.
Miščević, N., Filozofija jezika, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2003 (odabrani dijelovi);
M. Castells, Moć komunikacija, Clio, Beograd 2014.(odabrani dijelovi);
H. Jurić – S. Alić (ur.), Filozofija i mediji, Hrvatsko filozofsko društvo,
Centar za filozofiju medija i mediološka istraživanja, Zagreb, 2014. (odabrani dijelovi)
Chateau, D., Filozofija filma, Ars Cinema, Clio, Beograd 2011.;
Volli, U. La filosofia della comunicazione, Edizioni Laterza, Roma- Bari 2008.;
Cassirer, E., Prilozi filozofiji jezika, Zagreb, Matica Hrvatska, 2000.;
Arnett, R. C.,Communication and Community: Implications of Martin Buber’s Dialogue, Carbondale, Southern Illinois University Press, 1986.;
Eco, U., Kultura, informacija, komunikacija, Beograd, Nolit, 1973.;
Myerson, G., Heideger, Habermas i mobitel, Zagreb, Jesenski i Turk, 2001.;
Dodlek, I. „Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret“, u: Filozofska istraživanja 129 (2013) 1, str. 83-95.;
I. Dodlek, Dijaloški karakter umjetničkog djela, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2016.
1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu.
2. Uredno izvršene seminarske obveze – predana i prihvaćena pisana verzija seminarskog rada.
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno putem seminarskih obveza i dva kolokvija.
1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; dva kolokvija (pismeni)
2. Završni ispit (pismeni)