INPUniCath — UniCath

Starovjekovna povijest

Sveučilišni odjel za povijest

Upoznavanje s počecima ljudskog razvoja i ranim stadijima kulture. Utemeljenje civilizacijskog razvoja na Bliskom istoku, te geneza ranih društava s državom. Upoznavanje s uvjetima i okolnostima koji karakteriziraju opće stupnjeve evolucije, posebno sjedilaštvo i neolitizacija, te nastanak složenih i stratificiranih društava i gradskog života. Na primjeru ranih povijesnih žarišta Bliskog istoka (u Aziji i u Egiptu) stječe se uvid u razvoj koji se zbiva neovisno i drugdje. Osobito se nastoji pokazati značaj bliskoistočnog razvitka za razvoj susjednih dijelova Sredozemlja (egejski prostor brončanog doba). Oblikovati valjanu predodžbu o tijeku grčke i rimske povijesti, značajkama antičkih društava i o njihovu civilizacijskom prinosu, o specifičnoj izvornoj građi i načinu rada na njoj, te o razvitku historiografije u klasičnoj starini. Uvod u poznavanje izvora za antičku povijest.

Prapovijest i problemi primitivnih društava. Razvoj ljudske vrste. Prapovijest i problemi primitivnih društava. Najstariji stupnjevi kulturnog razvitka i lovačko–sakupljačke zajednice. Geneza zemljoradničkih i stočarskih kultura. Pregled razvitka azijskih bliskoistočnih civilizacija. Pregled razvoja na području plodnog polumjeseca. Mezopotamija u 5. i 4. tisućljeću pr. Kr. – geneza stratificiranog društva, grada i države. Ranodinastičko i akadsko doba; III. dinastija Ura. Promjene na Bliskom istoku oko 2000. g. pr. Kr. Babilonija u 2. tisućljeću. Mala Azija i područja Sirije i Palestine u 2. tis. pr. Kr. Egipat. Egipat kao autonomno civilizacijsko žarište. Egipat do kraja Stare države. Srednja i Nova država. Društvena organizacija faraonskog Egipta. Egiptologija. Bliski istok između 1200. i 500. g. pr. Kr. Kontinuiteti (Egipat, Babilonija, Asirija) i promjene na prijelazu iz 2. u 1. tisućljeće (željezo, alfabet, karavanski promet na devama i novi značaj nomadizma). Novi narodi: Iranci na istoku, Aramejci, Feničani, Hebrejci na zapadu. Prikazavši prijelazno vrijeme do početka punog povijesnog doba, grčka povijest se izlaže u sklopu tradicionalne periodizacije: arhaika, klasično doba i helenizam. U žarištu pozornosti je polis kao temeljna politička i društvena zajednica. Počeci prve civilizacije na europskom tlu (3. tisućljeće pr. Kr.). Izvori za grčku povijest, posebno Ilijada. Geografski pregled. Najvažnija arheološka istraživanja. Minojska kultura. Mikenska kultura i mikensko društvo. Trojanski rat. Dolazak Dorana. Tamni period i nastanak polisa. Arhajsko doba. Kolonizacija Sredozemlja. Atena i razvoj demokracije. Atenski zakonodavci. Sparta. Drugi putovi političke evolucije u Grčkoj. Klasično doba. Perzijska opasnost. Uspon atenske demokracije i pomorskog saveza. Peloponeski rat i slom Atene. Kultura i svakodnevni život klasičnog doba. Važnija imena u umjetnosti. Stvaranje kanona antičke umjetnosti. Aleksandrova osvajanja. Raspad Aleksandrovog imperija i nastanak niza novih država. Obilježja helenističkog monarha. Država Seleukida. Ptolomeidska monarhija. Pergam pod Atalidima. Makedonija pod Antigonidima. Grčki savezi: Ahejski i Etolski. Uspon Rođana. Novi duhovni pokreti i filozofije. Umjetnost i znanost helenističkog vremena. Počeci Rima u sklopu italskog razvoja, s doprinosom grčke kolonizacije i Etruščana. U okviru prikaza rimske republike, središnja tematika je društvena povijest te razvitak institucija, napose prava, pri čemu se naglasak stavlja na uređenje i funkcioniranje republike. Nakon analitičkog prikaza postanka carstva, podrobnije se prikazuju novi aspekti društvenog razvoja, ponajprije u provincijama. Fenomen romanizacije pokazuje se kao skup procesa koji mijenjaju lik velikog dijela Europe, pri čemu se osobit naglasak stavlja na municipalizaciju, ulogu vojske te probleme gospodarstva (zemljoposjed i agrarni odnosi, uloga tržišta i jačanja “naturalne ekonomije”, uloga robova, oslobođenika i kolonata). Zaključni dio obuhvaća razdoblje kasne antike, u okviru kojega se obrađuju kristijanizacija, uspostava dominata, opadanje urbaniteta, te civilizacijski i državni rascjep na istočni i zapadni dio Carstva koji je u podlozi različitih smjerova razvoja u daljnjoj povijesti.

1. Usvojiti terminologiju starovjekovne povijesti 2. Imenovati procese razvoja starovjekovne povijesti 3. Primijenjivati metodologiju istraživanja stare povijesti 4. Uspoređivati antičku povijesti i njenu povezanost s drugim klasičnim studijima (povijest umjetnosti, arheologija, klasična filologija, filozofija, rimsko pravo) 5. Napisati strukturirani rad o povijesti ranih civilizacija 6. Pridržavati se etičkih načela u radu

Alternativa 1:

Povijest, sv. 1–5., Piotello, 2007.; P. Lisičar, Grci i Rimljani, Zagreb, 1971.; A. B. Ranovič, Helenizam i njegova istorijska uloga, Sarajevo, 1962.; The Times atlas svjetske povijesti, Ljubljana– Zagreb, 1986.

Alternativa 2:

Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 1–6., Opatija, 1974–79.; V. Zamarovsky, Grčko čudo, Zagreb, 1978.; N. A. Maškin, Istorija starog Rima, Beograd, 1987. (i dr. izdanja); The Times atlas svjetske povijesti, Ljubljana–Zagreb, 1986.

H. J. Nissen, The Early History of the Ancient Near East 9.000–2.000 BC, Chicago, 1988.; S. N. Kramer, Historija počinje u Sumeru, Zagreb 1966.; L. Woolley, Počeci civilizacije, Historija čovječanstva, sv. 1, knj. 2, Zagreb 1966.; J. Hawkes, Prethistorija, Historija čovječanstva, sv. 1, knj. 1, Zagreb, 1966.; P. Montet, Egipat u doba Ramzesa, Zagreb 1979.; G. Contenau, Babilon i Asirija, Zagreb 1979.; E. Heršak, Drevne seobe, Zagreb 2005.; I. Uranić, Stari Egipat, Zagreb 2004.; Struve – Kalistov (ur.), Stara Grčka, Sarajevo 1962.; A. Chamoux, Grčka Civilizacija, Beograd 1967.; Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 4–7., Opatija 1974–79.; R. Flaceliere, Grčka u doba Perikla, Zagreb 1979.; P. Grimal, Rimska civilizacija, Beograd 1968.; J. Carcopino, Rim u razdoblju najvišeg uspona carstva, Zagreb 1981.; M. Pallottino, Etruščani, Zagreb 2008.; Biblijski atlas the Times, Ljubljana 1990.

Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;

Uredno izvršene seminarske obveze –predana i prihvaćena pisana verzija seminarskog rada.

Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskim obvezama i na dva kolokvija.

a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene

1) seminarske obveze – 10%

2) 1. kolokvij – 30% (pismeno)

3) 2. kolokvij – 30% (pismeno)

b) Pismeni ispit (za one koji nisu zadovoljili na kolokviju)

c) Završni ispit – 30% ocjene

usmeni ispit – za prolaz je nužno točno odgovoriti na 50% postavljenih pitanja

dovoljan (2) – 50–59%

dobar (3) – 60–79%

vrlo dobar (4) – 80–89%

izvrstan (5) – 90% i više

VRSTA AKTIVNOSTI	ECTS bodovi - koeficijent opterećenja studenata	UDIO OCJENE (%)
Pohađanje nastave	2.5	0
Seminarsko izlaganje	0.5	10
Kolokvij-međuispit	1.5	30
Kolokvij-međuispit	1.5	30
Ukupno tijekom nastave	6	70
Završni ispit	2	30
UKUPNO BODOVA (nastava+zav.ispit)	8	100

Izvedbeni nastavni plan

Izvedbeno nastavni plan razrađen za ovu vrstu nastave, molimo javiti se nositelju kolegija za više detalja.

Kolegij

Starovjekovna povijest

Studiji

Studijska godina

ISVU ID

URL

ECTS

8

Predavači

Detalji 2023/2024

Izvedbeni nastavni plan