1. Opisati predmet, metode i ciljeve dijalektologije i sociolingvistike. 

2. Objasniti temeljne dijalektološke i sociolingvističke pojmove. 

3. Prepoznati temeljne dijalekatske i druge jezične posebnosti u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika. 

4. Protumačiti odnose između jezika i određenih društvenih kategorija (npr. dobi, roda i sl.). 

5. Razlikovati jezične promjene, osobito one izazvane društvenim utjecajima. 6. Provesti istraživanje manjega opsega poštivajući etičke standarde.

Galović, Filip. 2016. Hrvatska dijalektologija. (interna skripta);

Jutronić, Dunja. 1985. „Aspekti socijalne ili urbane dijalektologije“. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 24: 29–38.

Radovanović, Milorad. 2003. Sociolingvistika. Sremski Karlovci – Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Wardhaugh, Ronald. 2010. An Introduction to Sociolinguistics. (6th edn). Oxford: Blackwell. (odabrani dijelovi).

Materijal s predavanja.

Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip (ur.). 2009. Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Zagreb: Disput

Brozović, Dalibor. 1997. „Narječja hrvatskoga jezika“. Hrvatski leksikon 2, 155–156. Zagreb: Leksikografski zavod Mirolslav Krleža

Brozović, Dalibor. 1996. „Sociolingvistika prema genetskoj i tipološkoj lingvistici“. Suvremena lingvistika 22/41–42: 87–94.

Bugarski, Ranko. 2005. Jezik i kultura. Beograd: Biblioteka XX vek. (poglavlja: „Pol i rod u jeziku“, 53–66; „Jezik i identitet“, 67–78; „Jezik i manjine“, 79–90; „Jezik se ne čuva zabranama“, 263–268)

Bugarski, Ranko. 1976. „Predmet i metode sociolingvistike“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 7–13. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije

Bugarski, Ranko. 2009. „Teorijske osnove urbane dijalektologije“. U: Evropa u jeziku, 77–102. Beograd: Biblioteka XX vek

Chambers, Jack. 1995. Sociolinguistic Theory. Oxford: Blackwell

Chambers, Jack; Trudgill, Peter; Schilling-Estes, Natalie (eds.). 2002. The Handbook of Language Variation and Change. Oxford: Blackwell

Downes, William. 1998. Language and Society. Cambridge: Cambridge University Press

Eckert, Penelope. 2000. Linguistic Variation as Social Practice. Oxford: Blackwell

Ferguson, Charles Albert. 1983. „Diglosija“. Argumenti 6/1–2: 179–186.

Fisman, Joshua A. 1978. Sociologija jezika. Interdisciplinarni društvenonaučni pristup jeziku u društvu. Sarajevo: Svjetlost

Granić, Jagoda (ur.). 2006. Jezik i mediji – jedan jezik: više svjetova. HDPL: Zagreb – Split. (odabrani članci)

Ivir, Vladimir. 1976. „Lingvistika i sociolingvistika“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 15–20. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije

Jutronić-Tihomirović, Dunja. 1989. „Međudijalekatsko sporazumijevanje i utjecaj standarda na dijalekte“. Naše teme 33/4: 701–702.

Kapović, Mate. 2004. „Jezični utjecaj velikih gradova“. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30: 97–105.

Labov, William. 2001. Principles of Linguistic Change, Volume II: Social Factors. Oxford: Blackwell

Magner, Thomas. 1983. „Gradski dijalekti u Jugoslaviji“. Argumenti 6/1–2: 187–195.

Peti-Stantić, Anita; Stanojević, Mateusz-Milan; Antunović, Goranka (ur.). 2014. Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku održanog 18. do 20. travnja 2013. u Dubrovniku. Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. (odabrani članci)

Škiljan, Dubravko. 2002. Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati. Zagreb: Golden marketing

Škiljan, Dubravko. 1988. Jezična politika. Zagreb: Naprijed

Trudgill, Peter. 2000. Sociolinguistics. An Introduction to Language and Society. London: Penguin Books

Galović, Filip. 2022. Hrvatski narodni govori. Upitnik. (U rukopisu).

Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. „Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. stoljeću“, u: Bičanić, Ante (gl. ur.). Povijest hrvatskoga jezika. 5. knjiga: 20. stoljeće – prvi dio, 525–579. Zagreb: Croatica.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskomu programu i izvedbenomu nastavnomu planu;                                          

2. Uredno izvršeno samostalno istraživanje i predan pisani rad;                                  

3. Stjecanje minimalnoga uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na dva pismena kolokvija te izvršenome samostalnome istraživanju s predanim pisanim radom.

1. Nastavne aktivnosti – a) izvršeno samostalno istraživanje; b) 1. kolokvij (pismeno); c) 2. kolokvij (pismeno); 
2. Završni ispit.

Kontinuiranim vrednovanjem studentskoga rada dolazi se do ukupne ocjene koja je temeljena na bazi 100 bodova:

dovoljan (2) – 50-64 bodova

dobar (3) – 65-79 bodova

vrlo dobar (4) – 80-89 bodova

izvrstan (5) – 90 i više bodova

Način stjecanja bodova:

a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene                                                                                  

1) izvršeno samostalno istraživanje – max. 30 bodova                                                   

2) 1. kolokvij – max. 20 bodova                                                                                           

3) 2. kolokvij – max. 20 bodova                                                                                           

b) Završni ispit – 30% ocjene