1. Opisati predmet, metode i ciljeve dijalektologije i sociolingvistike. 

2. Objasniti temeljne dijalektološke i sociolingvističke pojmove. 

3. Prepoznati temeljne dijalekatske i druge jezične posebnosti u svakodnevnoj komunikaciji s govornicima hrvatskoga jezika. 

4. Protumačiti odnose između jezika i određenih društvenih kategorija (npr. dobi, roda i sl.). 

5. Razlikovati jezične promjene, osobito one izazvane društvenim utjecajima. 

6. Provesti istraživanje manjega opsega poštivajući etičke standarde.

Galović, Filip. 2016. Hrvatska dijalektologija. (interna skripta).

Jutronić, Dunja. 1985. „Aspekti socijalne ili urbane dijalektologije“. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 24: 29–38.

Radovanović, Milorad. 2003. Sociolingvistika. Sremski Karlovci – Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Wardhaugh, Ronald. 2010. An Introduction to Sociolinguistics. (6th edn). Oxford: Blackwell. (odabrani dijelovi).

Materijal s predavanja.

Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip (ur.). 2009. Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Zagreb: Disput.

Brozović, Dalibor. 1997. „Narječja hrvatskoga jezika“. Hrvatski leksikon 2, 155–156. Zagreb: Leksikografski zavod Mirolslav Krleža.

Brozović, Dalibor. 1996. „Sociolingvistika prema genetskoj i tipološkoj lingvistici“. Suvremena lingvistika 22/41–42: 87–94.

Bugarski, Ranko. 2005. Jezik i kultura. Beograd: Biblioteka XX vek. (poglavlja: „Pol i rod u jeziku“, 53–66; „Jezik i identitet“, 67–78; „Jezik i manjine“, 79–90; „Jezik se ne čuva zabranama“, 263–268).

Bugarski, Ranko. 1976. „Predmet i metode sociolingvistike“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 7–13. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije.

Bugarski, Ranko. 2009. „Teorijske osnove urbane dijalektologije“. U: Evropa u jeziku, 77–102. Beograd: Biblioteka XX vek.

Chambers, Jack. 1995. Sociolinguistic Theory. Oxford: Blackwell.

Chambers, Jack; Trudgill, Peter; Schilling-Estes, Natalie (eds.). 2002. The Handbook of Language Variation and Change. Oxford: Blackwell.

Downes, William. 1998. Language and Society. Cambridge: Cambridge University Press.

Eckert, Penelope. 2000. Linguistic Variation as Social Practice. Oxford: Blackwell.

Ferguson, Charles Albert. 1983. „Diglosija“. Argumenti 6/1–2: 179–186.

Fisman, Joshua A. 1978. Sociologija jezika. Interdisciplinarni društvenonaučni pristup jeziku u društvu. Sarajevo: Svjetlost.

Galović, Filip. 2026. Hrvatski narodni govori. Upitnik. (U rukopisu).

Granić, Jagoda (ur.). 2006. Jezik i mediji – jedan jezik: više svjetova. HDPL: Zagreb – Split. (odabrani članci).

Ivir, Vladimir. 1976. „Lingvistika i sociolingvistika“. U: Jezik u društvenoj sredini. Zbornik radova sa konferencije ‘Jezik i društvo’, 15–20. Novi Sad: Društvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije.

Jutronić-Tihomirović, Dunja. 1989. „Međudijalekatsko sporazumijevanje i utjecaj standarda na dijalekte“. Naše teme 33/4: 701–702.

Kapović, Mate. 2004. „Jezični utjecaj velikih gradova“. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30: 97–105.

Labov, William. 2001. Principles of Linguistic Change, Volume II: Social Factors. Oxford: Blackwell.

Magner, Thomas. 1983. „Gradski dijalekti u Jugoslaviji“. Argumenti 6/1–2: 187–195.

Peti-Stantić, Anita; Stanojević, Mateusz-Milan; Antunović, Goranka (ur.). 2014. “Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću”. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku održanog 18. do 20. travnja 2013. u Dubrovniku. Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. (odabrani članci).

Škiljan, Dubravko. 2002. Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati. Zagreb: Golden marketing.

Škiljan, Dubravko. 1988. Jezična politika. Zagreb: Naprijed.

Trudgill, Peter. 2000. Sociolinguistics. An Introduction to Language and Society. London: Penguin Books.

Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. „Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. stoljeću“. U: Bičanić, Ante (gl. ur.). Povijest hrvatskoga jezika. 5. knjiga: 20. stoljeće – prvi dio, 525–579. Zagreb: Croatica.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskomu programu i izvedbenomu nastavnomu planu;                                          

2. Uredno izvršeno samostalno istraživanje i predan pisani rad;                                  

3. Stjecanje minimalnoga uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na dva pismena kolokvija te izvršenome samostalnome istraživanju s predanim pisanim radom.

1. Nastavne aktivnosti – a) izvršeno samostalno istraživanje; b) 1. kolokvij (pismeno); c) 2. kolokvij (pismeno); 
2. Završni ispit.

Kontinuiranim vrednovanjem studentskoga rada dolazi se do ukupne ocjene koja je temeljena na bazi 100 bodova:

dovoljan (2) – 50–64 bodova

dobar (3) – 65–79 bodova

vrlo dobar (4) – 80–89 bodova

izvrstan (5) – 90 i više bodova

Način stjecanja bodova:

a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene                                                                                  

1) izvršeno samostalno istraživanje – max. 30 bodova                                                   

2) 1. kolokvij – max. 20 bodova                                                                                           

3) 2. kolokvij – max. 20 bodova                                                                                           

b) Završni ispit – 30% ocjene