Identificirati glavne značajke teorija komunikacije. 

Usporediti osnovne modele komunikacijskog procesa. 

Klasificirati teorijske pristupe o utjecaju medija. 

Analizirati osnovne pojmove komunikologije.

Malović, S. (ur.) (2014.). Masovno komuniciranje. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.

Kunczik, M., Zipfel, A. (2006). Uvod u znanost o medijima i komunikologiju. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert.

Mataušić, J. M. (2007). Komunikacijske znanosti: znanstvene grane i nazivlje, u: Zbornik radova Znanstvenog kolokvija – Hrvatski studiji. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.

Leinert-Novosel, S. (2012.). Komunikacijski kompas. Zagreb: Plejada.

Plenković, M. (2014). Medijska komunikacija.  Zagreb: Hrvatsko komunikološko društvo.

Beck, A., Bennett, P., Wall, P. (2002). Communication studies: the essential introduction. London, New York: Routledge.

Carey, J. W. (1990). Communication as culture. Essays on media and society. Boston: Unwin Hyman.

Littlejohn, S. W. (1999). Theories of Human Communication. Belmont: Wadsworth P.C.

Reardon, K. K. (1998). Interpersonalna komunikacija. Gdje se misli susreću. Zagreb: Alinea.

Fiske, J. (2002). Introduction to communication studies. London, New York: Routledge.

O’Sullivan, T. i suradnici (1994). Key concepts in communication and culture studies. London, New York: Routledge.

Umberto, E. (1973). Kultura, informacija, komunikacija. Beograd: Nolit.

Black, J., Bryant, J. (1995). Introduction to communication. Understand the past, experience the present, marvel at the future. Madison, Brown and Benchmark, 1995.

Heath, R. L., Bryant, J. (2000). Human Communication Theory and Research. London: Routledge.

Berger, C. R., Roloff, M. E.,  Roskos-Ewoldsen, D. R. (2010). The Handbook of Communication Science. London: Sage Publications.

Stacks, D. W., Salwen. M. B. (2009).  An integrated approach to communication theory and research. London: Routledge.

Knapp, M. L., Daly, J. A. (2011). Handbook of interpersonal communication. London: Sage Publications.

Mortensen, C. D. (2007). Communication Theory. Transaction Publishers.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno i izloženo seminarsko izlaganje;
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskom izlaganju i na dva kolokvija.

Nastavne aktivnosti – seminarsko izlaganje; 1. kolokvij (pismeni) i 2. kolokvij (pismeni).
Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
dovoljan (2) – 50-64,9 %
dobar (3) – 65-79,9 %
vrlo dobar (4) – 80-89,9 %
izvrstan (5) – 90 do 100 %

Način stjecanja ocjene:

a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
  1) Seminarsko izlaganje – max. 20 %; 
  2) 1. kolokvij – max. 25 %;
  3) 2. kolokvij – max. 25 %;
b) Završni ispit 
  4)  Usmeni ispit – max. 30 % (za prolaz je nužno točno odgovoriti na 50 % postavljenih pitanja).