Predmet Etiopatogenetski mehanizmi autoinflamatornih bolesti kože u središte stavlja novi ekspanzivni koncept razumijevanja imunopatogeneze kroničnih upalnih bolesti kože koje su danas u središtu najbrže rastućeg terapijskog područja u dermatologiji. Atopijski dermatitis, psorijaza, gnojni hidradenitis i akne su najčešće bolesti današnjice koje svojim autoinflamatornim obrascem ponašanja otvaraju vrata personaliziranom liječenju najnovijim lijekovima iz skupine biološke terapije i malih molekula.
Autoinflamatorne bolesti kože karakteriziraju aberantni urođeni imunološki putovi često posredovani interleukinom 1 (IL-1). Za razliku od autoimunih bolesti, u autoinflamatornim bolestima protutijela su odsutna ili prisutna u niskom titru, a glavne izvršne stanice su limfociti, neutrofili i makrofagi. Ponekad je teško razgraničiti autoimune od autoiflamatornih procesa. Ključ razumijevanja patogeneze autoinflamtornih bolesti je inflamasom, citoplazmatski proteinski kompleks uključen u regulaciju i progresiju upalne kaskade kao neizostavnog dijela normalne imunološke reakcije na upalu ili ozljedu tkiva. Dijelovi mikroorganizama i citoplazmatskih toksina stimuliraju specijalizirane receptore u citoplazmi za izgradnju inflamasoma. Možemo ga naći u epitelnim stanicama poput keratinocita.
Razumijevanje patogeneze najčešćih inflamatornih bolesti kože je ključ personalizirane, ciljane terapije, ali isto tako omogućuje sagledavanje drugih aspekata bolesti, osobito komorbiditeta koji dijele iste citokinske profile kao i kronične upalne bolesti kože, a često su neprepoznati, kao što su npr. depresija, kardiovaskularne bolesti, metabolički sindrom i upalne bolesti zglobova. Multidisciplinarnim pristupom pružamo cjelovitu skrb našim bolesnicima, a edukacijom omogućujemo sudjelovanje bolesnika u odluci o liječenju i time izravno pospješujemo suradljivost i utječemo na pozitivne ishode liječenja.