1. Interpretirati teorije i pristupe proučavanju intelektualne povijest
ranog novog vijeka. 2. Analizirati transfer antičkih ideja i
književnoteorijskih modela u doba humanizma i renesanse. 3.
Prosuđivati društvene, političke, gospodarske, komunikacijske,
religijske, idejne i druge utjecaje na ranonovovjekovne intelektualce. 4.
Raščlaniti najvažnije procese, fenomene, izvorne tekstove i autore u
okviru intelektualne povijesti ranog novog vijeka. 5. Primijeniti
znanstvena dostignuća poddisciplina povijesne znanosti i drugih
humanističkih znanosti potrebnih za razumijevanje procesa, tekstova i
okvira strukturiranja ranonovovjekovne misli. 6. Oblikovati jasno i
strukturirano usmeno izlaganje na temelju napisanog seminarskog
rada prema akademskom uzusu struke. 7. Razviti odgovornost prema
argumentiranoj raspravi i samostalnom radu držeći se etičkih principa
u istraživačkom procesu.

Intelektualna historija, (Janković, Branimir, ur.), Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i dr., 2013. (str. 11-80); Ernst Robert Curtius, Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje, Zagreb: Naprijed, 1998. (str. 26-90.); Martin Lowry, Svijet Aldusa Manutiusa. Poduzetništvo i učenjaštvo u renesansnoj Veneciji, Zagreb: Antibarbarus, 2004. (str. 93-140.); Jonathan Wright, Isusovci. Misije, mitovi i povijesti, Zagreb: Naklada Ljevak, 2006. (str. 23-71.); Pierre Chaunu, Vrijeme reformi. Religijska historija i civilizacijski sistem, Zagreb: Antibarbarus, 2002. (str. 65-90.; 203-240.); Danilo Pejović, Francuska prosvjetiteljska filozofija i odabrani tekstovi filozofa, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1978. (21-88.); Gajo Petrović, Engleska empiristička filozofija i odabrani tekstovi filozofa, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1979. (str. 5-142.) 

Rani novi vijek (A. Volker-Rasour, ur.), Zagreb: Golden marketing,
Tehnička knjiga, 2016.; C. Van Doren, A History of Knowledge: Past,
Present and Future, 1990. New York: NY Ballantine Books 1993.; Whose
Love of Which Country?, (B. Trencsenyi, M. Zászkaliczky, ur.), Brill,
2010.; P. Chaunu, Civilizacija klasične Evrope, Beograd, 1977.; P.
Chaunu, Vrijeme reformi: religijska historija i civilizacijski sistem, Zagreb:
Antibarbarus, 2002.; F. Braudel, Civilizacije kroz povijest, Zagreb:
Globus, 1990.; W. M. Johnston, Austrijski duh. Intelektualna i društvena
povijest 1848 – 1938., Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1993.

Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70%
nastave prema studijskom programu i izvedbenom
nastavnom planu;
Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno
izlaganje te predana i prihvaćena pismena verzija
seminarskog rada;
Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave
unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno
kumulativno.

1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; 1. kolokvij
(pismeni) i 2. kolokvij (pismeni);
2. Završni ispit – usmeni.

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada je:
nedovoljan (1) – 0 do 49,9 %
dovoljan (2) – 50 do 64,9 %
dobar (3) – 65 do 79,9 %
vrlo dobar (4) – 80 do 89,9 %
izvrstan (5) – 90 do 100 %
Način stjecanja ocjene:
1. a) Nastavne aktivnosti– 70 % ocjene
2. seminarske obveze – 40 %
3. 1. kolokvij – 15 %
4. 2. kolokvij – 15 %
1. b) Završni ispit – 30 % ocjene (za prolaz je nužno riješiti 50 %
ispita)
1. usmeni ispit – 30%