Usporediti različite teorijske pristupe učenju i pristupe motivaciji u obrazovanju. Usporediti različite vrste akademskih emocija. Razlikovati pristupe uspješnog upravljanja razredom. Razlikovati učenike s posebnim obrazovnim potrebama. Vrednovati različite pristupe poučavanju te metode procjenjivanja i mjerenja učeničkog znanja. Kreirati nove pristupe i metodičke postupke za postizanje optimalnih obrazovnih ishoda.

Vizek-Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović-Štetić, V. i Miljković, D. (2014). Psihologija obrazovanja. IEP-Vern.

Woolfolk, A. (2016). Edukacijska psihologija. Naklada Slap.

Rijavec, M. i Brdar, I. (1998). Što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu. IEP d.o.o.

Rijavec, M. i Miljković, D. (2015). Pozitivna disciplina u razredu. IEP-D2..

Rijavec, M. i Miljković, D. (2003). Vodič za preživljavanje u školi. IEP. 

Sorić, I. (2014). Samoregulacija učenja: Možemo li naučiti učiti. Naklada Slap.

Redovito pohađanje nastave (prisutnost na najmanje 70% nastave)

Stjecanje minimalno 35% bodova (od ukupno 100 bodova) tijekom nastave (kumulativno ostvareno na dva kolokvija i seminarskom radu)

• Kontinuirano vrednovanje studentskog rada kroz nastavne aktivnosti
• Završni pismeni ispit (minimum za prolaz na pismenom ispitu je 50% točne riješenosti)

Način stjecanja bodova:

1. Nastavne aktivnosti – 70% ocjene:
1. kolokvij – max. 25 bodova;
2. kolokvij – max. 25 boodva;
seminarski rad – max. 20 bodova
 

2. Završni pismeni ispit – 30% ocjene
 

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:
izvrstan (5) – 90 do 100% bodova
vrlo dobar (4) – 80 do 89,9% bodova
dobar (3) – 65 do 79,9% bodova
dovoljan (2) – 50 do 64,9% bodova
nedovoljan (1) – 0 do 49,9 % bodova